Pčele su krive
Za naše svađe i moj nakit
A sjećaš se ono kad smo putovali s tuđincima noseći
Njihovu boju kože
I njihov život duboko u kostima
I kad smo prodavali uobičajenost
Za par čarapa različite boje
Sjećaš se kad smo se kitili granama trešnje
U proljeće
I skrivali u rupama naslaganih kamenja
Po dvorištima ispred kuće moje bake
Sjećaš se kako smo sjali
S ribama
I mojim novim jezikom preko telefonske slušalice
Jako udaljeni
Sjećaš se mojih ponovnih zaljubljivanja
U njihove hirove,
mojih lizanja njihove savjesti i bolesti s puta
sjećaš se
kako je bolio svaki ubod pčela ha?
Al morali smo imati te košnice
I svako jutro med za doručak
Med s komadićima jasmina i mirisom Indije
Mirisom boga i bijele boje
Tragovima tvojih cipela po mojim pustim zidovima

Gurnuh san od sebe
Vec peti put za redom
U stanu narančastih pregrada
Crnih banana
Opet sam zaljubljena kao
Djevojčica
U tvoju šutnju
Mržnju
I šarene balone

I onda sve izgori naravno
Kao moja kuhinja prije par godina
Ode u kurac
Pa tako i ja i moj alterego
S kojim sam se ljubila u usta
Pa onda se sve utopi
Kao moj mobitel prije par mjeseci
Ode u kurac
Pa tako i ja i moj alterego
koji me vukao za kosu

želim potplatiti nekog da me vodi za ruku
dok ja držim oči zatvorene
jer umorna sam od blještanja boja
u zrcalu i oko njega
umorna sam od neonskog sunca
i istih takvih osmjeha

davno kaže moj alterego;
uzmi škare i izreži im oci
prilijepi ih na kolaž papir
pa ih gledaj kako gledaju¤
i crtaj po njima i namjesti ih
onako kako rade s tobom vjecno

potplatila bih nekog da to napravi
jer ja ne znam
jer ja ne želim
gledati kako gledaju
moj alterego utopljen spaljen
i pokopan ispod kaktusa u mojem stanu