on me pita: To je to?
kažem ja: Da.
Zbogom.



Velika daleka smrt sad mi leži po nogama.
Brutalno, kažeš?
I još sam emocionalno impotentna.Ne znaš.
Rekla bih ti neke stvari ali mislim
da trenutno imaš pamuk u ušima.
Prije nisam bila toliko prekrivena strahom.
Mogla sam disati
a sada ranjene sove s golemim otvorima na prsima
pjevaju mi ubitačne pjesme nad krevetom
Misliš da bih mogla pobjeći?
Tamo negdje u crvenu šumu
potražiti mrtvo tijelo svoga psa
kojeg je na smrt pretukao tvoj otac
Da?
Ja ne mislim tako.

Voljela bih ti zavezati konop oko vrata i
hraniti te svinjskim iznutricama
voljela bih privezati onih 60 km koje svaki dan pređem
o tvoje prljave riječi
i pustit ih da ih potežeš zauvijek

Kažeš samo pola boce vina
i pokvaren zub
Iscrtane obrve i crvene čaše proganjaju moje noći
i još toliko problema
koje nikad nisam htjela osjetiti u svojim cipelama...

Loše si, kažeš?
Žao mi je.
Ja ti pomoći ne mogu.