pa evo i ja ću hoću:


1. iz dubrovnika sam, i jedva čekam kad ću otići odavde
u neki novi svijet
bolji i šareniji
volim ljeto i zimu
i klub orlando- jedino dobro što ima u dubrovniku
i gradac
i komardu
išla sam u klasičnu
pa se prebacih u opću gimnaziju
obožavam ići na koncerte
i puno putovati
imam previše snova
volim životinje jako
i da; Želim mir u svijetu



2. strašno volim fotografiju i poeziju
neki kažu da sam umjetnički tip
oduševljava me svaka narančasta stvarčica
i šnalice na kosi
još volim jako i cigarete,
i papat puno
sve i svašta
u principu volim svijet, iako me ljudi katkad strašno povrijede
imah dredove, pa ih otpetljah, dobih prirodne
sad imam kaos na glavi- narančasti naravno
kako bi moja mama rekla moja kosa predstavlja svijet
a hlače /pune rupa/ državu


3. mojih pet djevojčica čudnih imena su sve što trebam da bi mi dan bio
potpun;
ROMI, EVA, TAJA, MIRJAM,
REA
pamtim svaki naš izlazak
često prepijan i ubijen plesom
prepun glupiranja, ali i ozbiljnih razgovora
/ najbolje je kad nam se jezici petljaju a želimo pokazati koliko smo zbilja
pametne/



4. jako sam zaljubljiva
i nisam nikad mislila da će nekog iskreno zavoljet
i htjet mu pružiti cijeli svijet
da ću mu toliko toga oprostiti
i zabrinuta biti ako mu je isključen mobitel
ili kasni desetak minuta.
heh, da, i to se dogodilo


5. ponekad pogrešno reagiram
prebrzo planem
svaša izgovorim
pa se kajem
i tužna sam
a teško mi je reći oprosti
tvrdoglava sam jako
i ponekad predepresivna
bezvoljna i ubitačno šutljiva
heh, dosadna
a kad sam bijesna
svi mi se smiju
jer se baš i ne znam vikati
ne mogu se dugo ljutiti
ne volim svađe
i jako brzo se mogu zacrveniti
prijatelji me zovu senzibilije. pssssssssst

Samo da sve bude dobro.
Samo to...

Teško je pročitati sve
i ostati u ovoj primitivnoj sredini.
Osjetiti razliku
i napustit ju.

nikad.
nikad.
nikad.
Neću biti kao oni.

I na svu sreću imam svoj svijet.
Koji je drugima ogavan
I prljav.
Predrasude.
Ali moj je.
Naš.

hvala vam...

Nekad davno
voljeh jutro
jer je predstavljalo nešto novo
i čisto

Sada
ga prezirem
jer se tada
budim

Negdje tamo na rubovima svijeta
šetali smo se
bez obzira na minute


I stajali nijemo gledajući
pričajući bez
riječi



Popivši sve kapi kiše
sa iglica bora
igrali smo čovječe ne ljuti se sami


Ples
sa pijanim psima
i dugi sneni telefonski razgovori



Nastavak puta
u
nepoznato


Odspavaj još malo
jer uskoro krećemo
prema svjetlu