neskafe ujutro.
ponekad preslatko.ponekad dosadno.
umjetno Sunce u mojoj sobi.
sunčam se.
žuti prsti i vječni prsten oko palca.

zrake oko glave.

potkupio je moje jutro,
nemam više zoru.
nemam kroasan i cigaretu prije škole na balkonu.





imam tamnu noć
i prljave hodnike koji vode do nekih tamo soba u kojima su stari kreveti.
sve smrdi na ustajalost i dosadu.

ne volim uske wc-ove u koje se naguraju ljudi i promatraju jedni druge dok puše cigaretu i čekaju red.
nema sapuna, pa poslije s ruku ne mogu upijati onu lažnu svježinu.
nema ni papira.
samo voda.a ruke su mi nakon nje nekako hrapave i bez mirisa.

i sada je uvijek gužva, pa se moram provlačiti.
i ispričavati ako nekog slučajno gurnem ili nagazim ili ostavim žar cigarete na njemu.

nebo je često zazidano oblacima.i ne vidim zvijezde.
pa se moram vrtiti oko sebe dugo.to mi pomaže.

povlačim se u svoju stvarnost.plitku i nježnu.

sve njegove esemesove sam utopila u kavi,a onda izbrisala jedan po jedan ne čitajući njihov sadržaj.

samo je mir tu, skriven duboko u kostima.samo praznina.
statičnost.