Bijele tenisice podno drvenog ormara,
smiju se i pričaju o sinoć
Bijeli špageti i njihovi pogledi,
urnebesam smijeh i dernjava.

Ne trebam glazbu.
Ne večeras.
Alkohol je dovoljan.
Njene usne na mojima i
tihi ugrizi tuge.

Njihove zle komentare umotavam u
prazne papire čokolade
i pokušavam baciti što dalje.

Strah proganja bijele tenisice podno drvenog ormara.

Nestajanje među njenim glasnim rečenicama.
Vrišti i tišina između riječi.
Lice joj se stapa sa zidom,
ostaju samo dvije crne mrlje umjesto očiju.
Muka u želucu.

Sve lijepe riječi postale su pljuvačaka na tlu.
I samo pokoji skriveni pogled.
Potrebno je tražiti. Mirišem razočarenje.
I boju na prstima umjetnika.

/maltretiranje u krugovima,
trokuti samovolje.
maska u torbi, pod rukama Lucifera./