bogovi su se spajali
noćas
u nevjerojatnom vrtlogu nota.

zbacila sam ih s trona
i prisilila na
međusoban seks
mislima.

nezaobilazna tuga
krala je svaki
smješak s lica.

staklene piramide
dodira
postajale su savršene
mrlje na tlu...






/i sada njihovu ljubav
držim u svojim rukama/

stišćem je i gušim.
udarajući sve one zagrljaje i
abortirane poljupce.

trepavicama prelazim po njegovu licu,
i mučim mu poglede nečujnim
plačem...
Njegovi prsti traže žice gitare,
prebiru po zraku nečistom
od nestalih izdaha.

/toplina daha pretvara moja suicidalna pisma
u lagane bombe nad Zemljom Nemira./