bogovi su se spajali
noćas
u nevjerojatnom vrtlogu nota.
zbacila sam ih s trona
i prisilila na
međusoban seks
mislima.
nezaobilazna tuga
krala je svaki
smješak s lica.
staklene piramide
dodira
postajale su savršene
mrlje na tlu...
/i sada njihovu ljubav
držim u svojim rukama/
stišćem je i gušim.
udarajući sve one zagrljaje i
abortirane poljupce.
trepavicama prelazim po njegovu licu,
i mučim mu poglede nečujnim
plačem...
Njegovi prsti traže žice gitare,
prebiru po zraku nečistom
od nestalih izdaha.
/toplina daha pretvara moja suicidalna pisma
u lagane bombe nad Zemljom Nemira./
Post je objavljen 30.10.2005. u 18:57 sati.