lišće urezano u asfalt moje samoće.
mrtav od alkohola
tjeraš me na drugu stranu.
držeći ti ruku,
bila sam sama.
utapala sam se u tvojoj bljuvotini osjećaja.

nestaješ s drugom,
on me sneno grli oko vrata
i priča o izgubljenoj djevojčici (to bih trebala biti ja...)
spotičem se o polumrtva tijela moje savjesti.
ne mogu pronaći poglede
ispod tvoje kose (možda jednostavno nisu tu...)

dodir rođen od boga
i posut kišom srama.
nikad neću pronać oazu sreće...



pijanim dodirom kliziš niz moj trbuh,
brišeš moj krvavi nos
i piješ moje suze.
dok me ubadaš pogledom,
tiho,
isprekidano
pričaš o svom samoubojstvu.

kažeš kako te boli kad me vidiš nesretnu,
kažeš kako bi sada rado bio mrtav.
tvoji pogledi ostavljaju opekline
po mom bijelom tijelu.
voda ti dotiče lice,
već mokro od znoja.
gledam ti oči kako se gube u dimu,
i nestaju kao i tvoji teški koraci popraćeni lavežom moje duše.

¨¨opet si pobjegao s mojim snovima¨¨