kovčezi načinjeni od mekih oblaka
gdje si?
Ja odlazim.
ili ti?
nije ti stalo?
baš nimalo?
tuga u mojim očima tiho prebrisana novim uzdasima.
moje nebo je sivo,
svijet za mene je crno-bijeli film.
sve se čini tako nestvarno.
ti si mi davao do znanja da postojim.
a sada?
pogledima gazim potisnuta obećanja,
otklanjam mogućnosti ponovnog uspona.
jednostavno se prepuštam novim svjetovima.
destruktivnijim.
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
u daljini njegova kosa remeti mir mojih osjetila
nervozni koraci proganjaju moje snove koji te žele ukrasti od stvarnosti.
jednobojna duga izgubljena u vrisku zalazećeg sunca.
napokon osjećam slobodu.
hladnoća mi se skuplja oko stopala.









¨¨đojint se vrti u krug¨¨¨
brojim planete u Svemiru.
naga klanjam se novim autoritetima,
plazim im jezik,
pokazujem srednji prst.
ŽELIMO MIR

zar vam nije jasno??
svi vi koji ste bacili svoje snove s litice licemjerja,
ostavite nas.
pustite nas da živimo jedni druge,
pustite nas da se utapamo u vlastitim idejama,
jer nam niste sposobni ponuditi ništa bolje...
jednostavno otiđite i ostavite nas da na svoj način remetimo mir
koji smo sami stvorili.
¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨¨
/posuđujemo nade i prodajemo ljubav
za ono malo zlata
koje se pretvara u dim.../

¨¨đojint se vrti u krug¨¨
brojim,
a ti?
gdje si nestao?

ostavi mi bršljan na otečenim kapcima.
bolje je tako.
neću dopustiti da me netko drugi gleda u oči,
jer pronaći će tvoje riječi,
i tvoj odlazak...
ali sada je gotovo.
otiđi,
ostavi me,
kao oni, kao svi...