ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
16.09.2016., petak
Svjetski dan darivatelja koštane srži
Mirjana, Marijan, Jelena, Dražen, Dean, Elvis, Dario, Kristina, Snježana, Hrvoje, Ivica, Karolina, Lada, Dubravka, Darja, Ivana, Franjo, Dražen, Ana, Petra, Petar, Tomislav...to je samo dio heroina i heroja hrvatskog Registra.
63 ih je od početka rada Zaklade i svojim hrabrim i nesebičnim činom pružili su novu priliku za živote 63 obitelji. 17. rujna slavimo njihov dan, Svjetski dan darivatelja koštane srži. Od srca zahvaljujemo svima njima na plemenitosti i hrabrosti koja nas inspirira da budemo još bolji. Ako ste i Vi jedan/na od njih, potičemo Vas da podijelite s nama Vaše iskustvo kako biste i druge potaknuli na dobro djelo. Povodom obilježavanja Svjetskog dana darivatelja, podsjećamo Vas na pismo darivatelja koje nas je nedavno dirnulo: „Gospođo Marija, dopustite da vam nešto priznam, jutros mi je srce zaigralo kad sam na "vašem" blogu pročitao vijest da je tokom srpnja izvršena 63. transplantacija iz hrvatskog Registra. Vijest bi bila lijepa sama po sebi, no meni je još značajnija jer sam upravo ja taj 63. darivatelj. Neobičan je to osjećaj, u svakom slučaju izuzetno lijep. A sve to ne bi bilo moguće da nije bilo vaše Ane i svih vas koji ste pokrenuli zakladu i Registru dali prijeko potreban vjetar u leđa. Duboko me dirnula Anina priča i kad ste, čini mi se, u ožujku 2008. došli u moj grad i organizirali akciju prikupljanja uzoraka za tipizaciju tkiva, nisam ni trenutka oklijevao, želio sam to učiniti za Anu, mada je nisam imao prilike osobno upoznati, Njezina me energija i volja za životom potaknula da i sam u tome sudjelujem. Nakon punih osam godina došao je poziv s Rebra i kad su mi rekli da bih upravo ja mogao biti idealan donor za jednog pacijenta, opet nisam ni trenutka dvojio - s radošću sam pristao, želio sam napraviti sve što je potrebno i pokušati spasiti jedan život. Uglavnom, sav postupak je prošao izuzetno dobro, 26. srpnja smo uspješno izvršili leukoferezu i prikupili više nego dovoljan broj matičnih stanica. Zašto vam pišem? Ne da bih se hvalio, već da bi vam - zahvalio. Za mene su prethodna dva mjeseca bila izuzetno emotivna i čitav taj proces, od prvog poziva preko čitavog postupka davanja, pa sve do današnjeg dana, bio je i meni na neki način, put iscjeljenja, put u kojem sam počeo više razmišljati o životu, vrijeme u kojem sam se uspio osloboditi nekih zabluda i prihvatiti mnoge stvari na potpuno novi način.“  |
