ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina

José Carreras: Sretan sam što ću dati prilog za Zakladu Ana Rukavina
Piše: Branimir Pofuk



Slavni katalonski tenor José Carreras, jedan od legendarna Tri tenora, 30. studenog četvrti će put nastupiti u Hrvatskoj, a drugi put u Zagrebu.

Prije deset godina u pulsku Arenu prva ga je dovela agencija “Aplauz” Želimira Čabraje, koji se, na žalost, kasnije prometnuo u notornog prevaranta i nestao s glazbeno-organizatorske pozornice. Potom je 1998. ovaj veliki pjevač nastupio u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani “Lisinski” na dobrotvornom koncertu uz orkestar pod ravnanjem Vjekoslava Šuteja.

Sljedeći susret s hrvatskom publikom ponovo je imao u pulskoj Areni 2006. godine kada mu je partnerica bila sjajna albanska diva Inva Mula.

Ovaj predstojeći nastup u Zagrebu, na koncertu u dvorani Dražena Petrovića, na kojem će sudjelovati i američka pop-zvijezda Michael Bolton te naš Toni Cetinski, izravna je posljedica prošlog gostovanja u Puli u okviru festivala Histria, odnosno Carrerasova druženja s Bashkimom Shehuom, direktorom tog festivala i skladateljem koji je u Hrvatsku doselio 1991. s Kosova.

Jedno od pitanja na koje je slavni pjevač odgovorio putem elektronske pošte sa svoje azijske turneje odnosilo se, naravno, i na to kako je došlo do suradnje sa Shehuom čiju je pjesmu “Dolce suono” Carreras već snimio u duetu s Tonijem Cetinskim i koju su naši čitatelji prošlog ponedjeljka dobili na dar na CD-u uz Jutarnji list.



- Do toga je došlo zbog činjenica da sam nekoliko puta nastupio u Hrvatskoj, kako u Zagrebu, tako i u Puli. Naravno, bilo bi pretjerano reći da Hrvatsku zbog toga veoma dobro poznajem, ali oni dijelovi koje sam vidio doista su vrlo lijepi, a Hrvatska je sasvim sigurno zemlja velike kulture.



- Imao sam zadovoljstvo upoznati gospodina Shehua na svojem posljednjem koncertu u Puli. Kroz druženje i razgovor uvjerio sam se da je on veliki glazbeni stručnjak. Kasnije, kada sam dobio i čuo demo snimku te pjesme prva mi je pomisao bila da je to pjesma koja ide pravo u uši, melodija koja se lako pamti. To je bio razlog što sam bio više nego sretan da mogu prihvatiti snimiti “Dolce suono”.



- Da (smijeh), to je doista pomalo kao sastanak na slijepo (blind date) - ali morate pitati gospodina Cetinskog što je on mislio - jer ja sam najprije snimio svoju dionicu, a na njemu je bio težak posao da joj se prilagodi snimajući svoju. Ja sam mu zahvalan, napravio je sjajno posao.



- Pa, uopće je suvišno reći da je Michael Bolton pop megazvijezda, ali i da isto tako odlično rado takozvane klasične stvari. Veoma me veseli što ću ga vidjeti i raditi s njim!



- Jesam. Znam za njenu tragediju i znam da je umrla od iste bolesti od koje sam i ja bolovao, leukemije. Čast mi je i sretan sam što ovim koncertom mogu dati svoj prilog zakladi koja nosi njezino ime.



- Znate, uvijek se može reći da se ne radi dovoljno. Ali ja mislim da znanost i svi ljudi uključeni u to vrlo marljivo rade i daju sve od sebe da bi ta strašna bolest jednog dana bila izlječiva i da taj lijek bude dostupan svima. Kad kažem svima, doista to mislim. Također, činjenica je da su učinjeni golemi koraci od vremena kada je osnovana Zaklada za borbu protiv leukemije José Carreras. Već sada je vjerojatnost izliječenja u mnogim slučajevima velika i ja sam stopostotno uvjeren da smo na pravom putu.



- Za sada još nema nikakvih konkretnih planova.



- Nakon što iskusite kako se život može preko noći promijeniti drukčije gledate na njega. Ali, s druge strane, ja sam još ono isto ljudsko biće. S gledišta profesionalnog života za mene se ništa osobito nije promijenilo jer ja i dalje živim vrlo disciplinirano, što je nužno potrebno i još volim izlaziti na pozornicu. Moj privatni život je također sasvim normalan, osim kad sam na stadionu Nou Camp na utakmicama Barcelone. Tamo ponekad postajem nediscipliniran i vičem... zbog toga nikada ne idem na utakmice ako dan kasnije imam koncert.



- Posljednjih godina nastupao sam u Zurichu, Barceloni, Beču, Washingtonu i Tokyju u izvedbama opere “Sly” koju sam ponovo otkrio. (Riječ je o operi talijanskog skladatelja Ermanna Wolf-Ferrarija, praizvedenoj u milanskoj Scali 1927. godine, čiji se libreto temelji na Shakespearovu komadu “Kroćenje goropadnice” u kojem je Sly prezime glavnog muškog lika (op. B. P.) I dalje planiram pjevati opere, a upravo mi je ponuđen jedan zanimljiv naslov. Vidjet ćemo... Da bih prihvatio angažman, to mora biti nešto novo i za mene izazovno.



- Ne moram ni reći da je bio jedan od najvećih tenora u povijesti. No, meni je bio i mnogo više od toga: veliki prijatelj uvijek prepun veselja i humora. A bio je i sjajan igrač pokera, siguran sam da bi on volio da upravo to spomenem. Posljednji put smo se sreli u Modeni. Posjetio sam kad je već bio bolestan i mogu reći da je bio vrlo optimističan premda je, naravno, bio i svjestan da ga čeka vrlo teška borba. Stvarno mi nedostaje i još uvijek, zapravo, ne mogu vjerovati da više nije među nama.

Nadareno dijete iz Santsa, radničke četvrti Barcelone

José Carreras je rođen 5. prosinca 1946. u Santsu, radničkoj četvrti Barcelone. Nakon što je sa 6 godina vidio Maria Lanzu u “Velikom Carusu”, nije prestajao pjevati arije iz tog filma, pa su mu roditelji omogućili glazbenu poduku. Dvije godine kasnije već je imao prvi javni nastup pjevajući “La donna e Mobile” na Španjolskom nacionalnom radiju. S 11 godina kao dječački sopran, a s 24 godine kao mladi tenor debitirao je u slavnom kazalištu rodnoga grada Gran Teatre del Liceu.

Jedan je od najistaknutijih lirskih tenora svoje generacije. Otpjevao je i snimio preko 60 uloga. Već tijekom 1980-ih počeo je praviti pjevačke izlete u zarzuelu, mjuzikl i operetu, kao i film. U “Posljednjoj romansi” iz 1986. tumačio je ulogu Juliána Gayarrea, španjolskog tenora iz 19. stoljeća, a godinu kasnije počeo je snimati filmsku verziju opere “La bohčme”. Upravo za vrijeme tog snimanja u Parizu dijagnosticirana mu je leukemija s deset posto vjerojatnosti za preživljavanje. Međutim, nakon mukotrpnih terapija i presađivanja koštane srži oporavio se i već 1988. godine počeo ponovo nastupati i prikupljati novac za vlastitu zakladu koju je osnovao za borbu protiv leukemije.

To je bila humanitarna svrha i prvog koncerta Tri tenora 1990. u Rimu kojim su, ujedno, Pavarotti i Domingo željeli pozdraviti povratak svog “malog brata” s ruba smrti natrag u svijet opere. Bio je muzički direktor otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara 1992. u Barceloni. Dobio je nebrojena priznanja za umjetnički i humanitarni rad, a u Španjolskoj njegovo ime već nose jedan gradski trg i dva teatra. Još od 1990. na većini Carrerasovih koncerata pratećim orkestrima dirigira njegov nećak David Giménez Carreras, koji će i na ovom zagrebačkom koncertu biti za dirigentskim pultom Simfonijskog orkestra HRT-a.

Izvor: Jutarnji list
Autor: Branimir Pofuk

Večeras će u Zagrebu biti Noć za pamćenje... maestro Jose Carreras,Michael Bolton i Tony cetinski pjevaju za Zakladu, za našu Anu... ZA ŽIVOT.


Ovako su o tome izvjestili dragi mediji:
Draga Pliva zdravlje
Dragi Briefing.hr
Dragi Sound Guardian
Dragi Glas Dalmacije
Još malo dragog Glasa Dalmacije
Dragi Odlikaši.hr
Dragi Radio Dalmacija
Drage Dobre vibracije
Dragi Index.hr
Dragi Večernji.hr
Dragi Net.hr
Dragi Dnevnik.hr
Dragi Radio Deejay
Dragi Total portal
Dragi R-1 portal
Dragi Reporter.com.hr
Dragi Nacional
Dragi Jutarnji.hr
Draga Događanja.hr

...i još mnogi dragi prijatelji!

Ljubaznošću tvrtke Markot.tel d.o.o., Zaklada Ana Rukavina ima novi broj telefona za donacije. Pozivom iz fiksnih i mobilnih mreža na broj 060 9012 možete donirati 6,10 kn (PDV uključen).

Svi građani koji žele pomoći radu Zaklade Ana Rukavina, a time i proširenju Registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži i radu Banke krvi iz pupkovine „Ana Rukavina“, od danas to mogu učiniti i pozivom na broj 060 9012 (donirate 6,10 kn s PDV-om), a dio prihoda biti će uplaćen na račun Zaklade Ana Rukavina.

Naš dosadašnji broj 060 58 50 24 ugasiti će se sa 31.12.2007. godine.

Zahvaljujemo tvrtki Markot.tel d.o.o. koja se je odrekla svojih prihoda, a također i tvrtkama fiksnih i mobilnih komunikacija koje su svojim korisnicima omogućili pozivanje prema našem broju.

Jučer se je na nekoliko radiopostaja prvi put mogla čuti pjesma "Ja sam na tebe ponosan" koju je Davor Radolfi posvetio Ani Rukavini, a za koju je riječi napisao Jure Stanić.

Ja sam na tebe ponosan

Ja sam na tebe ponosan
bez srama to kažem ljudima
jer u tebi imam vjeru i nadanja
i svaki je dobar dan
kad jutrom se sjetim na tebe
i sretan što postojiš
da mi nadu ostaviš

Ne bojim se za tebe
jer čudne su ljudske sudbine
i uvijek kad zatreba
pokraj tvog sam ramena
Ja sam na tebe ponosan
bez srama to kažem ljudima

Ja sam na tebe ponosan
tako ponosan…
I trebam to sjećanje
svaku noć i dan
na tebe

Ja sam na tebe ponosan
bez srama to kažem ljudima
Ja sam na tebe ponosan
tako ponosan…..

Hvala dragom Davoru Radolfiju i dragom Juri Staniću na prekrasnoj pjesmi za našu Anu!

22. 11. 2007. CRES

Ova nas je akcija odvela na treći otok po redu koji smo do sad posjetili. Održana je u Zdravstvenoj stanici grada Cresa. Prve uzorke prikupili smo od mnogobrojnih mama s bebama. Na početku smo mislili da sve mame čekaju pedijatra, no kad se ispostavilo da čekaju darivanje uzoraka shvatili smo da smo suočeni s creskim baby boomom, jer toliko mama s malom djecom se još nikada nismo na akciji vidjeli na okupu. Uz veliku pomoć gđe. Nade Mužić, ravnateljice Crvenog križa, koja je organizirala obje akcije (Cres i Mali Lošinj), brinula o ugodnoj atmosferi i stajala nam na raspolaganju čitav dan, prikupili smo 26 novih uzoraka za Registar.

Hvala svim dragim ljudima (da ne kažem mamama) na darovanim uzorcima i nadi za oboljele!



22. 11. 2007. MALI LOŠINJ

U kazališnoj atmosferi Doma kulture u Malom Lošinju, uz brojne krasne gospođe volonterke pune dobre volje i poduzetnosti koje su provedbu akcije uzele u svoje ruke, akcija je tekla opušteno i zabavno, podsjećajući na domjenak na kojem se susrelo puno starih prijatelja i znanaca. Odazvali su se brojni mladi ljudi, kao i inicijator i pomoćnik pri realizaciji naše akcije g. Lovro Hesky i prikupljeno je još 75 novih i vrijednih uzoraka za Registar.

Hvala svim dragim ljudima koji su se darivanjem uzorka odazvali pozivu onih najpotrebitijih među nama!


26. 11. 2007. ZAGREB, EKONOMSKI FAKULTET

Današnju tužnu prvu obljetnicu Anine smrti obilježili smo mislima i o Ani i o onome što je ostavila svima nama u zadaću. Čini mi se protekla godina svima nama, koji smo postali članovi registra i koji smo imali tu čast i zadovoljstvo da budemo dio velike obitelji onih koji su svojom pomoći doprinijeli da se njeni snovi ostvare, imala neki poseban smisao. Toj su se obitelji priključili i dragi studenti Ekonomskog fakulteta darujući 117 novih uzoraka.

Hvala Ti Ana na snazi i inspiraciji kojom si nas sve ponijela!
Hvala svim dragim ljudima koji su se čuvši Anine molbe odazvali i ovoj i svim dosadašnjim akcijama!

U ponedjeljak, 26.11. biti će godina dana od kad nas je napustila naša draga Ana Rukavina Erceg. Evo što o protekloj godini kaže Anina majka, gđa. Marija Rukavina:



Što reći o protekloj godini? Mislim da je dovoljno reći Zaklada Ana Rukavina! I nema kutka naše domovine tko nije čuo za Anu. Tisuće mladih ljudi prepoznali su iskrenost i vapaj za životom, postali su članovi naše najveće hrvatske obitelji, pristupivši kao dobrovoljni darivatelji koštane srži ili donirajući kunu za spas života.

Ana me je zaposlila, kao da je sve isplanirala, da nastavim ono sve što je ona započela svojom porukom da zajedničkim trudom mi MOŽEMO skupiti sredstva potrebna za razvoj registra dobrovoljnih darivatelja koštane srži i izgradnju banke matičnih stanica. Mi to možemo i mi to moramo – za dobrobit svih nas. Pravo na to da svoje dijete osiguramo u slučaju da mu iz bilo kojeg razloga budu potrebne matične stanice iz pupkovine sačuvane pri porodu je temeljno pravo svake obitelji. Pravo da ponudimo pomoć prijatelju, sugrađaninu, roditelju, svojem djetetu putem Registra i Banke, je pravo svakog čovjeka i svakog građanina. Ostvarivanje tog prava je misija naše zajedničke humanitarne akcije. Radim to i zbog onih koje vi ne vidite, onih koji boluju u tišini sterilne jedinice, tužnih pogleda … i malih ćelavih glavica.



Svi nam oni priznaju da radimo dobro i za to svakodnevno dobivamo potvrde. Naši volonteri, članovi Upravnog i Izvršnog odbora - svi rade bez honorara i naknade, sa puno srca, kako bi ispunili obećanje Ani. Može se raditi pošteno i kvalitetno, to smo dokazali jer radimo sa srcem humanu stvar. Naravno da sve to ne bi ostvarili sami bez velike pomoći dragih novinara, snimatelja, reportera, od Anine matične kuće Vjesnik, i svih ostalih medija koji su nas pratili i pomagali u svim našim akcijama, od prvih početaka onog hladnog studenog 2006. pa do danas.

Prikupljenim novcem smo financirali opremu za Registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži, tipizaciju uzoraka krvi, opremu za prvu javnu banku krvi iz pupkovine koja nosi Anino ime, sve je to u KBC-u Rebro. U sve to smo do danas uložili 3.438.360,42 kn. No, do završetka cijelog projekta tipizacije potrebno je još oko 28 milijuna kuna.



No unatoč tome mi idemo dalje, dok ne zaokružimo 30.000 dobrovoljnih darivatelja, a to će biti za kratko vrijeme. Nastojati ćemo uz pomoć dobrih ljudi prikupiti donacije kako bi mogli tipizirati što više prikupljenih uzoraka u Registru i Banci. To je naša misija, koju nam je Ana ostavila u nasljeđe. I čvrsto vjerujem, da će nakon prestanka djelovanja naše Zaklade, institucije našeg sistema pronaći snage i sredstava, da u budućnosti uspješno razvijaju i vode Registar i Banku.



Hvala tisućama prekrasnih ljudi, koji su se na bilo koji način uključili u naš rad, jer mislim da smo napravili puno i dali mogućnost i nadu mnogima koji u tišini svojih bolničkih soba i sterilnih jedinica jedino ŽELE ŽIVOT!

Marija Rukavina

Drugu akciju u suradnji sa Studentskim zborom održali smo 20.11. na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove uz pomoć Ivana Spaića, predstavnika Fakulteta. Trosatnu akciju smo okončali s 31 novim potencijalnim darivateljem u Registru, družeći se s dragim studenticama Hanom, Ivanom, Josipom i njihovim kolegom Ivanom, koji su se na akciju odazvali i kao darivatelji i kao volonteri pomažući pri organizaciji i provođenju akcije.

Najljepše hvala svim darivateljima uzoraka i potencijalnim spasiteljima života oboljelih!

Mnogi nas ovih dana nazivaju i interesiraju se gdje mogu kupiti karte za koncert Carreras-Bolton-Cetinski, koji će se održati u Zagrebu, 30.11. u 20,00 sati.

Pretprodaja ulaznica:
Zagreb:
* Integral – Pothodnik
* Aquarius, Varšavska 13
* Dallas, Tkalčićeva 7
* Dancing Bear, gundulićeva 7
* Croatia Records, Bogovićeva 5
Rijeka: RB Travel, A.Medulića 8/1
Pula: Acriva travel, Scalierova 1
Osijek: Gradski Radio
Slovenija: sve poslovnice Kompasa u Sloveniji
i www. ticketline.hr

Zahvalni smo svim građanima koji se žele pridružiti maestru Carrerasu, koji ovim koncertom žele podržati rad naše Zaklade i proširenje Registra i Banke dobrovoljnih darivatelja koštane srži i matičnih stanica, potrebne za liječenje oboljelih od leukemije. Tu je bolest krajem 80-ih prebolio i sam Carreras, koji je nakon toga, 1988. osnovao Foundation Carreras koja djeluje u Španjolskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i SAD-u, a Carreras često sudjeluje i u humanitarnim akcijama vezanim za tu malignu bolest.
Zagrebački koncert organzira Arian Shehu, sin skladatelja, glazbenog pedagoga i osnivača pulskog Histria festivala Bashkima Shehua, Upravo je Bashkim Shehu zaslužan za duet Tonija Cetinskog i Josea Carrerasa koji su skupa snimili pjesmu „Dolce suono“ (Slatki zvuci). Snimanje tog dueta prethodilo je ovom velikom koncertu, Za tekstopisca je odabran pulski autor Daniel Nančinović, a temu je zadao Bashkim Shehu napisavši ciljano glazbu za pjesmu kojoj je tema velika migracija Albanaca u Italiju sredinom 15. stoljeća. Pjesma "Dolce suono" govori o migraciji najmanje 500.000 Albanaca u Italiju 1487., koji su nakon dolaska Turaka iz Albanije, Crne Gore, Makedonije te s Kosova u velikom broju odlazili u Italiju. Uglavnom su, objašnjava Shehu, odlazili u Kalabriju, jer su oni sa zlatnicima mogli genovskim brodovima, a oni sa srebrnjacima mogli su samo prema Kalabriji i Siciliji. Dok je bio prodekan na Fakultetu umjetnosti u Prištini 1987. bio je u posjetu Kalabriji, povodom 500. godišnjice doseljavanja Albanaca. Otad jednu melodiju ima na pameti. "Tamo smo se družili s njihovim pjesnicima i umjetnicima, koji su uspjeli donekle održati albanski jezik. I u pjesmama su zadržali strukturu modusa i motiva mjesta iz kojih su dolazili, ali s prizvukom talijanske glazbe. Napisao sam dosta skladbi pa i jedan balet, ali jedna tema mi se nastavila vrtjeti u glavi još godinama i ove sam godine konačno sjeo i napisao ju. Uvijek me zanimalo je li moguće napraviti nešto s izvornim motivima, a da zapravo bude prihvaćena kao neutralna skladba, neobilježena strukturalnim elementima koji podsjećaju na istok ili na zapad. Poslao sam ju Carrerasu, skladba mu se svidjela, a ja sam želio u to uključiti našeg pjevača." Kaže da mu se jako svidio tekst Daniela Nančinovića, jer kao da govori o njegovu životu. Pjesma, osim o migraciji Albanaca, govori i o putovanjima općenito, a on je, kaže "u životu bio kao ptica" - stalno se negdje selio. "Pjesma se trebala zvati „In memoriam'', kao sjećanje na putovanja albanskog življa, ali i na moja. Međutim Carrerasu se više sviđao naziv ''Dolce suono'', jer se taj izraz javlja u pjesmi, pa je tako i ostalo." Međutim, ostaje činjenica da je jedan od rijetkih, ako ne i jedini živi skladatelj čiju skladbu je snimio španjolski tenor. Shehu je Carrerasa prošle godine doveo u pulsku arenu, gdje je nastupio s albanskom sopranisticom Invom Mulom. I prije toga su, priča, razgovarali o humanitarnom koncertu, ali ga je u Puli njegov sin finalno nagovorio. Carreras je odmah pristao, razveselivši se da u Hrvatskoj postoji takva humanitarna Zaklada.
Izvor: www.presscut.hr

Suradnju sa Studentskim zborom i našom koordinatoricom akcija na fakultetima Martinom Laković započeli smo 13.11. sjajnom akcijom na njezinom matičnom Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Vlaškoj 38. Akciji su se odazvali brojni studenti, časne sestre, profesori i ostali djelatnici, tako da smo prikupili 70 uzoraka za tipizaciju. Obzirom na tematiku njihovih studija bilo je ugodno razmijeniti razmišljanja o pomoći bližnjima i djelovanju prema drugima na način na koji bi željeli da i drugi djeluju prema nama te kako su nam te jednostavne rečenice izrečene prije puno stoljeća povremeno i sasvim bliske i jako daleke.

Hvala svim dragim ljudima koji su se nesebično odazvali akciji i svojim bližnjima, koji se u svojim tihim i osamljenim bolesničkim sobama često osjećaju zaboravljenima i napuštenima, pružili tračak nade i vjere da u svojoj borbi za život nisu sami!

Iako je ovo bila već peta akcija u virovitičko - podravskoj županiji i iako su brojni pripadnici MUP -a, kao i sam ministar Kirin koji je i inicijator suradnje MUP - a i Zaklade na prikupljanju uzoraka, postali darivatelji na prethodnim gradskim akcijama, ni ova akcija nije prošla bez sjajnog odaziva. Prikupljeno je 97 novih uzoraka, a akciji se pridružila i na presici pozvala darivatelje da se odazovu gđa. Ana Bajer Feketić, ravnateljica virovitičke bolnice i organizatorica prve akcije u županiji. Svijet je stvarno mali, pa smo pred ulazom u PU sreli i našeg dragog Željka Šelimbera , inicijatora i organizatora akcije Pitomači koji se bez razloga brinuo da ga možda nećemo prepoznati, jer je nemoguće zaboraviti i jedno od tih dragih lica ljudi koji su se kroz sve ovo vrijeme odazvali organizirajući prikupljanje uzoraka u želji da pomognu oboljelima kako ne bi ostali sami u svojim patnjama i borbi.

Hvala svim dragim ljudima koji su se odazvali akciji!

Zaklada Ana Rukavina započinje s prvom u nizu akcija zajedno sa Studentskim zborom u kojoj će zaposlenici hrvatskih fakulteta te redovni i izvanredni studenti moći dati krv i na taj način postati potencijalni darivatelj koštane srži. Prvi u nizu fakulteta je Katoličko bogoslovni fakultet u Zagrebu.

Akcija darivanja krvi održat će se 13. studenog u prostorijama fakulteta, Vlaška 38, u trajanju od 12,00 do 15,00 sati.

Pozivamo sve studente, sveučilišne profesore te ostale zaposlenike fakulteta da se pridruže ovoj humanitarnoj akciji, jer ulaskom u Registar postajete potencijalni darivatelj koštane srži, a s time možda jednoga dana spasite i nečiji život.

07. 11. 2007. Zagreb, «Oglasnik»

Ekipa iz «Oglasnika» predvođena inicijatoricom akcija Jelenom Zelić, već je u više navrata pokazala svoj poduzetni i humani duh – ne samo da je u njihovom aranžmanu u rujnu provedena odlična akcija na Cvjetnom trgu, nego nam «Oglasnik» u toku studenog poklanja jednu kunu od svakog prodanog primjerka svojih novina, a i ponovno je organizirana akcija prikupljanja uzoraka, ovaj put u njihovim prostorijama u Aveniji Većeslava Holjevca.
Zahvaljujemo se zaposlenicima što su se odazvali u velikom broju te nagovorili i svoje susjede iz Nestlle – a da im se pridruže, pa smo akciju okrunili s novih 75 uzoraka.

Hvala svim dragim ljudima koji su se priključili Registru!


08. 11. 2007. Imotski

Organizaciju akcije u Imotskom na sebe je preuzeo g. Luka Kolovrat, predsjednik Turističke zajednice Imotskog i dogradonačelnik, u čemu su mu pomogli Gradsko društvo Crvenog križa i Humanitarna udruga "Žene Imotske krajine". U ugodnoj atmosferi začas smo prikupili novi 51 uzorak za tipizaciju. Iako je do kraja akcije već je gotovo pao mrak, ipak smo odjurili do Modrog i Crvenog jezera. Pružila nam se rijetka prilika da pogledamo dno Modrog jezera bez kapi vode i nadamo se da kiša koja je padala cijeli slijedeći dan nije spriječila Imoćane u igranju dugo očekivane tradicionalne nogometne utakmice na njegovom dnu!

Hvala svim dragim ljudima na odazivu!


09. 11. 2007. Vrgorac

Vrgorac, grad Tina Ujevića, dočekao nas je s puno kiše i bez struje, ali i s novih 35 dragih ljudi dobre volje sa željom da svojim pristupanjem Registru pomognu oboljelima.
Zahvaljujemo Gradskoj organizaciji Crvenog križa na organizaciji, dragim ljudima koji su se odazvali akciji i svim našim dragima koji nas prate s nebeskih visina i koji su «isposlovali» da Maslenički most zatvore nakon što smo mi već «prohujali» na povratku u Zagreb!

Ministarstvo unutarnjih poslova i Zaklada Ana Rukavina, u ponedjeljak, 12. studenoga ove godine, u virovitičko-podravskoj policijskoj upravi organiziraju 7. po redu zajedničku humanitarnu akciju dobrovoljnog darivanja krvi za HLA tipizaciju, kako bi pomogli oboljelima od leukemije i limfoma.

Akcija će se provesti u Virovitici, u prostorijama Županijskog poglavarstva, Trg Ljudevita Patačića 1, u vremenu od 10,00 do 13,00 sati. Djelatnicima PU virovitičko-podravske u ovoj hvale vrijednoj akciji pridružit će se pripadnici Udruge umirovljenika MUP-a Virovitičko-podravske županije i pripadnici Vatrogasne zajednice Virovitičko-podravske županije.

S početkom u 10,00 sati održat će se konferencija za novinare, kojoj će, kako se očekuje, uz predstavnike Zaklade i MUP-a RH, nazočiti načelnik PU virovitičko-podravske g. Slavko Kopjar, predsjednik Udruge umirovljenika MUP-a Virovitičko-podravske županije g. Željko Škalić, zapovjednik Vatrogasne zajednice Virovitičko-podravske županije g. Milan Majetić, te predstavnici županijske i gradske vlasti.

Do kraja ove godine zajedničke akcije održat će se u Sisačko-moslavačkoj i Krapinsko zagorskoj policijskoj upravi, a nastavit će se provoditi po svim policijskim upravama na teritoriju RH.

Ovim putem pozivamo sve predstavnike medija i sve građane Virovitičko-podravske županije da se uključe u ovu humanitarnu akciju, kako bi proširili hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži i matičnih stanica. Širenjem Registra povećava se mogućnost izlječenja bolesnika s leukemijom, jer ulaskom u Registar postajete potencijalni donor koštane srži, a time i potencijalni spasitelj tuđeg života.

HVALA DRAGOM MUP-u!

Od 01. - 04. studenog u Premanturi održan je osmi po redu Hellowind - natjecanje surfera i mountain bikera iz Hrvatske i svijeta! Jadranka Nišević uz pomoć prijatelja organizirala je humanitarnu akciju za Zakladu Ana Rukavina. Evo što o tome piše naša draga Jadranka:

„Evo priče koje se možete sjetiti kad zapadnete u mračno raspoloženje da su svi ljudi isti, loši i ništa više od toga. Skoro svakodnevno slušamo da više nema dobrih ljudi,poštenih, onih koji bi bez neke osobite koristi za sebe jednostavno učinili pravu, dobru stvar. Danas se navodno nikome ne može vjerovati, ni doktorima, ni političarima, ni trgovcima. Ali neće biti tako.
Za početak evo priče koja grije moje srce i vedri mi dušu, sigurna potvrda da dobrih ljudi na svijetu još ima. Ja to znam, družili smo se ovih dana intenzivno i potvrdili onu staru " kad se male ruke slože, sve se može, sve se može.." U prošlom postu pisala sam o humanitarnoj akciji za Zakladu Ana Rukavina koju sam odlučila provesti uz pomoć mojih prijateljica, e pa sa ponosom vas mogu obavijestiti da je akcija u potpunosti uspjela. Najprije veliko hvala mojim prijateljicama Alison i Petri, u samom startu proglasila sam ih "Osnivačkim stožerom" a tako su se i ponijele, dale su u ta četiri dana doista sve od sebe i zajedno sa mnom dežurale od 10h-17h svaki dan. Hvala svim Premanturkama, mamama, nonama, tetama i susjedama što su si dale truda i sa puno ljubavi ispekle kolače najbolje što su znale. Posebno hvala premanturskim umirovljenicama koje su nam ustupile svoje prostorije, ispekle najviše kolača i još dodatno uplatile 500 kn na račun Zaklade.Trudile su se biti doista u svakom trenutku pri ruci. Hvala i Općini Medulin što su uslišali moje molbe, pa će i oni nadoplatiti 1000 kn na račun zaklade. Hvala veliko mojim prijateljicama Ani, Saky, Nevi, Barbari, Lenki, Katarini, Klaudiji (bez njenog umijeća nagovaranja ne bi nikada sve prodali), Goci, i dvoma mušketira Hrvoju i Emiru (bili su naša snaga i upotrijebili su svoje mišice u humanitarne svrhe.) - (Ne mislite valjda da smo same nosile stolove, toliko od akcije nikad nismo). Veliko hvala i mojoj kolegici sa radija Danijeli, čija je firma Izlog Art izradila besplatno plakate i time pomogla da što više ljudi obavijestimo o akciji. Pišući ovo sigurno ću zaboraviti na nekoga i doista mi je žao ako je tako, ne zamjerite, jer dragi Bog sve vidi i na kraju se zasluge broje. Osim svima koji su pomogli pa kako god malo im se činilo. I isplatilo se, baš kao što će se ova naša humana akcija isplatiti još više ako netko odluči u svom mjestu učiniti sličnu stvar. I nemojte se opterećivati koliko novaca ćete skupiti, novac će se skupiti, na ovaj ili onaj način. Bitno je ono što stvaraš sa svojim prijateljima i voljenima i što ćeš darovati drugima kao u onom filmu Patch Adams.
P.S. Prije točno godinu dana baš na današnji dan Ana je odaslala svoje pismo "Želim život" umrla je 18 dana kasnije.
Ponovit ću još jednom, Ana je izgubila bitku ali nije postala gubitnik. I ovu akciju organizirala sam zbog ljudi kao što su ona i moj pokojni otac.Nadam se da me sad on od gore gleda i da se smješi.“

Jadranka Nišević - http://serafina.blog.hr

Naši dragi prijatelji iz Pule su prikupili točno 4740 kn na čemu im od sveg srca veliko, veliko HVALA!

ZAGREB - Prije točno godinu dana, 8. studenoga 2006., Vjesnikova novinarka Ana Rukavina Erceg (1977. - 2006.) napisala je pismo koje je idućih dana elektroničkim putem preplavilo cijelu Hrvatsku. A kad su ga ubrzo prenijele i sve dnevne novine, vrata zatomljene plemenitosti širom su se otvorila. Njezino e-pismo »Želim život« izazvalo je nezapamćenu lavinu dobrote, jer je bilo napisano iskreno i jednostavno, natopljeno nadom, ne i suzama. No, s obzirom da naša prijateljica i kolegica, suočena s leukemijom, nije pomoć tražila samo za sebe, nego i za sve druge »male ćelave glavice« po bolnicama, javnost je shvatila da je Ana tek njihov glasnogovornik i da pismo zapravo poručuje: Želimo život! Kasniji gotovo nevjerojatan slijed zbivanja to je i potvrdio.
Sve njezine želje u proteklih su godinu dana ostvarene. Ana je htjela unaprijediti hrvatski sustav dobrovoljnog darivanja koštane srži i proširiti Registar darivatelja. Tadašnji je imao tek 150 članova, uglavnom rodbinu oboljelih. Danas, 8. studenoga 2007., u Registar su upisana 28.204 dobrovoljna darivatelja iz svih kutaka Lijepe naše. Gotovo da nema grada i mjesta koji nisu ugostili akciju darivanja krvi za upis u Registar. Ana se zauzimala i za osnivanje banke u kojoj bi rodilje čuvale matične stanice iz pupkovine koja se donedavno u nas bacala. Hrvatska danas ima i tu banku. Osnovana 28. ožujka, na Anin 30. rođendan, ona nosi njezino ime.
Jedina želja koja joj se nije ostvarila bila je - da poživi. Ana je umrla 18 dana nakon pisma, 26. studenoga. Međutim, netko je lijepo kazao da čovjek umre tek kad umre uspomena na njega. Zahvaljujući svome pismu, Zakladi, prijateljima i svim plemenitim ljudima, Ana nikad neće umrijeti. Baš kao ni sve one naše druge drage Ane...

Po nacionalnosti sam Hrvat, po osjećaju građanin svijeta, a po horoskopu nepopravljivi optimist. Dobar dan svima, moje ime je Tonči i jedan sam od brojnih Aninih prijatelja, ujedno i kolega iz redakcije, a neko vrijeme čak i njezin kvazišef u Vjesniku.
Kadgod mi je u životu bilo teško, a bilo je toga oho-ho, u pamćenje bih prizvao misao koju »vučem« još tamo iz mladosti, s početka Domovinskog rata. Dok su po cijeloj Hrvatskoj oko nas padale bombe i mrtvi, mene je sudbina, umjesto u gimnaziju ili na prvu, drugu ili bar treću liniju fronte, otjerala u bolnicu. Na onkološki odjel. I još k tome dječji. Neko vrijeme zbilja nisam znao gdje je gore i bezizlaznije - u bolnici ili izvan nje. Baš kao u pjesmi Josipe Lisac, umjesto magle - smrt, smrt svuda oko nas...
A onda sam, ni sam ne znam gdje ni kako, »pokupio« tu jednu misao.



OK, nisam baš siguran da je ikad itko to baš tako nezgrapno sročio, no po mome sjećanju, to je otprilike ono što je »pisac htio reći«. I moja je tmina netragom nestala.

Otkako je naša prijateljica Ana Rukavina Erceg umrla, 26. studenoga 2006. godine, te su mi riječi sjedale u mozak svakih nekoliko dana. I tako sve do dana današnjega. Dana kad obilježavamo tužnu, gorku i jureću godišnjicu. Upravo je 8. studenoga 2006. Ana napisala i poslala ono svoje famozno pismo. »Želim život« zavapila je u njemu. Danas vjerojatno nitko u Lijepoj našoj, osim nesretnih starčića ili pak usnule novorođenčadi, ne može reći da nikad nije čuo za te Anine riječi. »Želim život«! O kako ga je samo željela.
Da, znam. 18 dana kasnije ostvarenje te želje bilo joj je uskraćeno. 18 dana kasnije Ana je umrla. Da, svjestan sam, njezina majka Marija, njezina sestra Gordana i njezin muž Igor više nikad u svojim životima neće imati nikoga poput Ane. Slično vrijedi i za sve nas koji smo je poznavali, površno ili dubinski, svejedno. Ana nam je otišla.
No, među tisućama koje je njezina smrt pogodila, velik dio ljudi po horoskopu su moj znak – nepopravljivi optimisti. I svi smo mi, u to čvrsto vjerujem, spletom životnih okolnosti razvili tu čudnovatu vještinu da i u najcrnjemu mraku uspijemo naći onu bijelu točkicu i onda od nje napravimo »eksploziju bjeline«. Upravo tako ja doživljavam i cijelu ovu Aninu priču.



Tim jednostavnim, iskrenim pismom koje je nakon 8. studenoga 2006. počelo kružiti elektronskim bespućima hrvatske pošte, Ana je svima nama objasnila da joj se nije dogodilo ništa nesvakidašnje.



To se i dogodilo. Naučili smo štošta iz tog pisma. Pročitala ga je cijela država, i zdravi i bolesni u njemu su našli riječi nade i utjehe. Ana je mnogima postala uzor ili im barem pomogla da otvore prozor u novi život – zgrabiti dan, iskoristiti zdravlje i više ga cijeniti...

Premda joj je leukemija gadno prijetila, nije ona mislila samo na sebe, nego je pomoć tražila i za sve druge »ćelave glavice«. Mnogi su to i prepoznali. Jer, ne zavaravajmo se. Nije Ana, nažalost, ni prva niti zadnja koja je oboljela od leukemije i kojoj na kraju nije bilo spasa. Ana vrijedi točno onoliko koliko i svaki drugi bolesnik, ni trunke više, ni trunke manje. A jedina je razlika između nje i ostalih naših bolesnih prijatelja, članova obitelji, poznanika ili susjeda, u tome što se Ana usudila o svemu otvoreno zboriti i reći – ne možemo sami, treba nam pomoć.



Ana je htjela unaprijediti hrvatski sustav dobrovoljnog darivanja koštane srži i proširiti Registar darivatelja. Tadašnji je imao jedva 150 članova, uglavnom rodbinu oboljelih. Danas, 8. studenoga 2007., u Registar su upisana 28.204 dobrovoljna darivatelja iz svih kutaka države. Ana se zauzimala i za osnivanje banke u kojoj bi rodilje čuvale matične stanice iz pupkovine. Sve to što se u nas donedavno još bacalo u smeće, sada se može i čuvati. Hrvatska danas ima tu banku. Osnovana je 28. ožujka, na Anin 30. rođendan, i ponosno nosi njezino ime.

Jedina Anina želja koja joj se nije ostvarila bila je - da poživi. Ana je umrla 18 dana nakon pisma, 26. studenoga.

Netko je na Aninu blogu lijepo kazao da čovjek umre tek kad umre uspomena na njega. Zahvaljujući svome pismu, svojoj Zakladi, svojim prijateljima i svim ovim plemenitim ljudima, Ana nikad neće umrijeti. Baš kao ni sve one naše druge drage bolesne Ane...

A ja i dalje svaki dan piljim u onu bijelu točkicu. Piljim i piljim i piljim. I tmina NESTAJE.

Jedan od najboljih glasova hrvatskog estradnog neba Tony Cetinski imat će čast da stane rame uz rame sa svjetski poznatim tenorom Joseom Carrerasom i američkom pop zvijezdom Michaelom Boltonom. Tony će 30. studenoga u zagrebačkoj dvorani Dražena Petrovića ugostiti zvijezde na velikom humanitarnom koncertu za Zakladu Ane Rukavine. Pripreme za spektakl su, kaže Tony, u jeku: 'Pripremam se na isti način kao što to inače činim za svoje koncerte jer poštujem svoju publiku i mjesto gdje nastupam i uvijek nastojim dati sve od sebe, pa ću tako i sada.'

Tony se može pohvaliti i da je jedini europski pjevač koji je prije pola godine s Carrerasom snimio duet, pjesmu 'Dolce suono' (Slatki zvuci). Prije njega, jednini izvan svijeta opere koji je surađivao s Carrerasom bio je upravo Michael Bolton. Iako je s jednim od najvećih tenora današnjice Tony snimio pjesmu, još se nisu sreli, no to će se dogoditi na predstojećem koncertu, kada će duet pjevati uživo. Tony će izvesti i tri operne arije te priprema još iznenađenja koja će, do početka koncerta, kaže, ostati tajna.

Izvor: Story

Kupnjom Oglasnika darujte jednu kunu Zakladi Ana Rukavina !



Oglasnik je pokrenuo veliku nacionalnu humanitarnu akciju prikupljenja sredstava za Zakladu Ana Rukavina. Humanitarna akcija će trajati od 01. do 30. studenog 2007. i u tom će razdoblju Oglasnik od svakog prodanog primjerka tiskanog izdanja Oglasnika donirati jednu kunu Zakladi. U sklopu akcije, u prostorijama tvrtke, Oglasnik će organizirati i dobrovoljno darivanje uzoraka krvi među svojim zaposlenicima.
Prema predviđanjima tvrtke, ovom akcijom planira se prikupiti oko 200 tisuća kuna, a prikupljena sredstva iskoristit će se za obrađivanje i tipizaciju do sada doniranih uzoraka krvi. Posebno izdanje Oglasnika, sa logom Zaklade Ana Rukavina na naslovnici, bit će na svim kioscima od petka, 2. studenog.
"Posebno nam je zadovoljstvo što akcijom prikupljanja prijeko potrebnih financijskih sredstava i dobrovoljnim darivanjem krvi naših zaposlenika možemo pomoći Zakladi. Nadamo se da ćemo akcijom još jednom osvijestiti važnost povećanja Registra darivatelja koštane srži i matičnih stanica" - istaknuo je Gordan Putanec, predsjednik Uprave Oglasnika.

Od sveg srca se zahvaljujemo svim dragim ljudima u Oglasniku .