ŽELIM BITI SAVRŠENA,JESAM??

Nekad sam bila zanimljiva sama sebi,a i drugima. Nekad sam znala kako se ponašati u nekoj situaciji,a čini mi se da je to bilo jako kratko. Imate li nekad osiječaj da ste sami na svijetu da nikom ne valjate, da vas baš nitko ne cijeni. A zašto bi me i cijenili. Nemam ništa . Nemam ni pravu prijateljicu. Imala sam jednu i izgubila sam je jer ju je njen dečko ostavio jer se zaljubio u mene,makar ja nisam htjela nista s njim. Imam 19 godina . A i te mi je prijateljica neka, kad smo bile dijeca trčala sam za njom,uvijek. Sakrivale su mi se ona i druge prijateljice. Biježale od mene. U osnovnoj školi na ekskurziji u sobi sam bila s curom s kojom se nikad i nitko nije družio. A ja sam se uvijek trudila biti najbolja prijateljica toj jednoj. Koja je živjela u mojoj zgradi i svi su htijeli biti njena prijateljica. Nikad me ljudi nisu pretjerano volili. A i oni koji bi me zavoljeli nakon nekog vremena bi me ostavili. Puno puta bi čula neke priče, nikad nisam ni znala da neki ljudi imaju tako loše misljenje o meni, Da me ismijavaju. Nikad nitko nije imao nekog poštovanja, a sve možda zato što sam i ja uvijek više poštivala druge od sebe. Kad bi mi se neko obratio i htio se družit sa menom,osijećala bi se počaščenom,većinom je to i sada tako. Uvijek gledam,pa zašto bi se netko htio druzit s menom..i naravno rijetko kad netko i pokazuje želju. Čitala sam dnevnik od te prijateljice neki dan...dnevnik iz osnovne škole. Puno loših stvari o meni,,.Kako sam naporna,kako su me se jedva riješili.. U leksikonima ista priča,rijetko ko napisao bi da sam super,a meni je to uvijek bilo puno važno..i plakala bi..ipak do je bilo do 7-8 razreda. onda sam se počela malo više druzit s tom prijateljicom,prestala me izbijegavat. U srednjoj skoli dobila sam krila,imala sam prijatelje skojima smo se druzili,i izlazili vani. Bilo nas je puno,cijela ekipa od 20 -30 ljudi. Tu sam prvi put u zivotuu bila omiljena. Uzivala sam. sve su mi cure laskale,grlile mi,govorile da sam im najdraza,decki su svi htjeli bit samnom. a ja sam puno drzala do sebe i nisam prihvaćala bilo šta.. onda sam se zaljubila u 2 razredu srednje skole. Bila sam s tim dečkom 5 mijeseci. Uvijek sam bila iskrena,pa i tada..dečko je bio kreten. Ostavio me i zejebavao. narednih godinu dana bila sam u depresiji..plakala i tugovala,svima sam naivno govorila kako ga volim,a ljudi oko mene su mi se smijali da to nisam ni znala. Gpovorili su mi da sam djetinjasta,namjerno bi me ispitivali o njemu i poslje ismijavali..opet sam bila sama..nitko me u razredu i skoli nije poštivao,prijateljica iz osnovne škole otišla je svojim putem..tu i tamo smo se druzile..ali većinom sam bila sama. Svaki odlazak u školu bio mi je mučnina,a uvijek sam samo htijela bit nasmijana,grlit se s curama..imat dečka kojeg volim.. i zezat se i smijat s drugim ljudima.. Plakala bi nakon škole puno. U 4 razredu upoznala sam opet jednog dečka zaljubila sam se iskreno i on isto.ali više se nisam htijela prepustit.Odlučila sam da ću ja biti ta koja će dečka zejebavati akko će iko ikog i svaki put kad bi osijetila neku sumnju nastojala bi ja napravit nešto da znam da sam ja njega povrijedila više ako on mene povrijedi. Ipak,prvih 9 mijesec bilo je savršeno. Bili smo iskreni,voljeli se svim srcem i bio mi je sve unatoč mom strahu. Ponovno sam se osijećala vrijedna drugih ljudi,uživala sam u svakom danu..dok mi jednog dana netko nije rekao da me prevario.. nisam mu mogla vjerovati i u strahu makar mi je nešto govorilo da me voli,ja sam njega. Na kraju je ispalo da on mene nije,i onda mi se on osvetio nakon mene samo sa curom koja je isla sa mnom u razred. Ponovno sam bila tužna,razočarana i povrijeđena. Nisam više vijerovala u našu ljubav. Bila sam tužna što je gotovo i plakala danima.. Nakon nekog vremena oprostili smo jedno drugom i odlučili ponovno bit skupa,tu i tamo čula bi priče da on moli tu curu da bude snjom . Trudila sam se vjerovat njemu ,a ne pričama,ali svejedno to više nije moglo biti to. Nakon svih razočaranja u životu..nisam mogla biti skroz ja,a i jednim dijelom željela sam nešto iskreno kao što smo mi bili prije toga. neko vrijeme bilo je ok,par mijeseci,dok mi on zabunom nije poslao poruku meni a ne njoj. U poruci je pisalo da mu je zanimljiva i da mu je bila draga i da bi je htio vidijet i nać se snjom. Nisam mogla vijerovat. Plakala sam opet danima,a njega nije bilo previše briga,govorio mi je da je to napisao pijan slučajno i da tako nemisli. Inače svo to vrijeme prije toga opet bi sve bilo savršeno govorio mi je kako me voli i sve živo radio je za mene. Držao me baš kao princezu,čuvao. Dopuštao mi puno toga. Govorio da me bezuvjetno voli,i želi za cijeli život. bio je stvarno dečko za poželit. Nakon tog prekida..opet sam plakala,nisam mogla vjerovati..svojim očima,znala sam da ga volim i da ga neželim izgubiti i nastavila sam opet biti snjim. Al od tada više nista nije bilo isto.. počela sam ja njega varat,jedan,pa drugi,i,-...pa njegov poznanik,itd... Nisam vijerovala u našu ljubav,samo sam želila da mi bude blizu. Nisam više mogla,nakon nekog vremena,pukla sam i rekla mu sve.
Nije me bilo briga..stvarno sam mislila da ga nevolim nakon svega.
On je bio povrijeđen puno. Iz gluposti do čega je došlo.. Nismo se čuli neko vrijeme. Nisam to od njega ni tražila. On bi se javljao tu i tamo..tako par mijeseci.Nakon toga,shvatila sam koliko nam je bilo dobro zajedno i koliko je teško naći osobu skojom možeš tako iskren bit,toliko se razumijet.ali ja više nisam ista.Opet sam sama,nikom ne vijerujem. On želi novu ljubav,a ja neznam jeli za mene to ikad moguće.Možda tražim previše.,možda nema toga,i kad gledam druge ljude nevijerujem da cu ikad više to naći .