ZELENA LISTA - Zeleni za Zagreb by Darko Stošić
21.03.2009., subota
Zelena lista povodom dana voda & rijeka a bogme i šuma
|
Priopćenje povodom Međunarodnog dana voda i rijeka Zagreb je vjerojatno jedini grad na svijetu čijim središtem prolazi rijeka, a da on uopće ne živi s njom. Obale rijeke Save obrasle su širokim zelenim pokrovom od trave i grmlja. U današnje doba to ima svoje prednosti i mane. Dobro je što u Zagrebu imamo savsku obalu kao zeleni pojas koji u uvjetima klimatskih promjena i sve rjeđih kiša treba sačuvati pod svaku cijenu. Loše je što taj pojas uz Savu ne spaja ni grad ni stanovnike već grad dijeli na sjeverni (stari dio) i južni dio (novi Zagreb). U razdoblju dužem od pola stoljeća, sve dosadašnje gradske vlasti odnosile su se prema vodi i rijeci s totalnim nerazumijevanjem, bez ikakve vizije i kreativnosti, pa ni originalne studije i razrađeni prijedlozi Vjenceslava Richtera nisu nikoga potakle na razmišljanje o rijeci u gradu i gradu na rijeci. Savu se tretiralo kao strano tijelo, zapreku koja smeta i ne pripada gradu. Tako je Sava ostala gradski kolektor u koji se slijeva sva gradska i prigradska kanalizacija sa svim industrijskim otrovima koji plove prema Lonjskom polju... Zbog ubrzane i divlje urbanizacije zatvoreni su (betonirani) gotovo svi oborinski vodotoci koji se slijevaju s Medvednice i usmjereni u kanalizacijski sustav grada čime je nestala njihova prirodna purifikacijska uloga u sagorijevanju organskih tvari u otpadnoj vodi. Da stvar bude gora, desetljećima se iz rijeke i s njenih obala nemilice vadio šljunak za potrebe nabujale građevinske aktivnosti, a preduboke šljunčare ozbiljno su ugrozile dragocjene spremnike podzemnih voda. Posljedice takvog neodrživog gospodarenja savskim vodama osjećamo već danas u sve češćim i sve dužim ljetnim sušama. Mnogi stari gradski bunari, pogotovo s lijeve, sjeverne strane Save, presušili su ili su zatvoreni zbog onečišćenja. Od ukupno 23 bunara zatvoreno ih je krajem devedesetih čak 14. Uzrok tomu je sve niži vodostaj Save koja ih ne može više puniti vodom ali i preizgrađenost (betonizacija) Podsljemenske zone koja sprečava oborinske vode da prodru dublje u zemlju i održe razinu podzemnih voda. Zato danas Zagreb i okolna naselja poput Samobora, Dugog Sela ili Vrbovca vodu za piće dobiva pretežno iz južnih, nizinskih vodocrpilišta savskog aluvija. Tu nam je danas na raspolaganju svega 8 vodocrpilišta od kojih su najpoznatija i najveća Mala Mlaka, Petruševec i Strmec. No i tu, zahvaljujući neodrživim ljudskim aktivnostima, postoje ozbiljni problemi. Naprimjer, dva najveća crpilišta, Mala Mlaka i Petruševec, pokazuju ozbiljno zagađenje nitratima, triklor- i tetrakloretilenima, atrazinom i manganom, što je posljedica intenzivne poljoprivredne proizvodnje, industrije i nekontroliranog širenja stambenih naselja. Kad govorimo o vodi za piće, poseban problem predstavlja stara i dotrajala vodoopskrbna vodovodna mreža. U Zagrebu je prvi vodovod sagrađen davne 1878. godine. U starijim dijelovima gradskog centra vodovodna je mreža puno starija od 50 godina, no i prosječna starost cijevi od 45 godina na cijelom gradskom području nije nimalo povoljnija. Gubici vode u takvoj mreži su golemi, a prema podacima iz Vodoopskrbe i odvodnje prosječni gubici na području cijeloga grada dosegli su u 2006. godini već 45%. Nikakvo čudo kad je čak 59% vodovodnih cijevi od željeza, više od 10% od opasnog azbest-cementa i PVC-a, a svega 12,7% suvremenog i pouzdanog umreženog polietilena. U tim se podacima krije uzrok što danas Zagrepčani plaćaju vjerojatno najskuplju vodu u Hrvatskoj - 11,22 kn/m3 - sa stalnom tendencijom povećanja. Ako se u obnovu mreže ne ulaže stalno i redovito, obnova vodovoda je iz godine u godinu sve skuplja. Nakon gotovo 50 godina nemara i nebrige, nužna obnova postupno postaje mission impossible. Još je gore što je Zagreb (zajedno s Holdingom) već zadužen za najmanje jedan godišnji gradski budžet. Teško je povjerovati kako će se u skoro vrijeme pojaviti neki dobronamjerni investitor koji bi u javno-privatnom partnerstvu preuzeo obvezu ulaganja u komunalnu infrastrukturu - ako mu Zagreb omogući koncesiju crpljena vode na, recimo, 30-tak godina. Na današnji Dan rijeka i voda želimo upozoriti na loše primjere i katastrofalne posljedice takvog scenarija koji su teško oštetili građane mnogih gradova širom svijeta. Od Berlina i Bombaja do Brazila i Toskane predatorske multinacionalne kompanije poput Nestle-a, Coca-Cole, RWE-a, Suess-a i sl. vrebaju da neki grad ili država zapadne u dužničke probleme pa da se na lak i jeftin način domognu njihovih vodnih rezervi s kojima ih potom mogu ucjenjivati dok ne potroše i izvezu svu pitku vodu. Zato apeliramo na Vladu i one koji upravljaju Zagrebom da hitno donesu propise kojima bi se spriječila svaka prodaja i privatizacija vode ili vodoopskrbne mreže. Voda je nasušna životna potreba svakog živog bića poput zraka ili hrane. Ona mora biti javno dobro dostupno svakomu jer se uskraćivanjem ili uvjetovanjem pristupa vodi negira nečije pravo na život. U okolnostima globalnog zatopljenja pitke je vode objektivno sve manje. U svjetskim mjerilima pitka je voda strateški element, uskoro i važniji od nafte To je dodatni razlog da poduzmemo sve što možemo kako voda ne bi postala ničiji izvor profita. A u Karlovcu Radio Karlovac prenosi: U povodu Dana šuma, koji se obilježava danas i sutrašnjeg dana voda na konferenciji za novinare predstavili su se kandidati Zelene liste na skorašnjim lokalnim izborima. Zelene posebno zabrinjava stanje kvalitete vode naših rijeka, kojima se toliko ponosimo. Pokazavši uzorke netom uzete vode rijeke Kupe, Mile Sokolić je naglasio da je slična situacija na Mrežnici. Jedan zeleni ribič izvijestio ih je o čak 22 kanalizacijska ispusta na malom dijelu vodotoka te rijeke. Zelene brine i budući deponij na Babinoj Gori smješten upravo na vodonosnom području. Kandidat za gradonačelnika Karlovca Krešimir Premužić ističe: - Jedna smo od zemalja najbogatijih vodom u Europi, ali bojim se da sve manje vodimo brigu o vodotocima. Karlovac je u goroj situaciji jer vode nam već dolaze onečišćene. Hrvatska ima dobru perspektivu, ali trebamo paziti da ne prodamo naše vode, jer čak i ovakve još uvijek su bolje nego u drugim europskim zemljama - Ovogodišnji dan voda posvećen je prekograničnim vodotocima i međunarodnoj suradnji na njihovu čuvanju. No, u borbi za mjesta u skupštini županije, gradskim i općinskim vijećima neće se baviti samo zelenim pitanjima. Fran Brdar ističe: - Pridruženi smo član Europske zelene stranke, a u programu su nam i socijalna rješenja. Ona se baziraju na zelenom kutu gledanja, na održivome razvoju i obnovljivim izvorima energije. Gledajući našu županiju znamo da imamo najbolje uvjete i za vjetroelektrane, za solarne elektrane te hidroelektrane. Kandidat zelene liste za župana je Vladimir Peršin, poznati zaštitar prirode i karlovački publicist. Zeleni su zadovoljni što na listi imaju ljude svih životnih dobi, uravnoteženu spolnu pripadnost kandidata, a potiču sudjelovanje u politici osoba s posebnim potrebama. No u Zagrebu Vjesnik kaže: Na Savi se ne živi, služi samo kao kolektor otpadnih voda Zelena lista ususret Međunarodnom danu voda i rijeka Približavanjem Međunarodnog dana voda i rijeka, Zelena lista željela je upozoriti da prema istima treba drastično promijeniti odnos. U četvrtak su se okupili pokraj zaštićenih jezera u naselju Savica-Šanci, uz rijeku Savu, kako bi istaknuli da je Zagreb Savu - zaboravio. »Mi smo jedini grad kojem rijeka ne služi za život, nego kao razdjelnica koja ga lomi na pola. Već 50 godina sve se gradske vlasti tako ponašaju, a Sava služi jedino kao veliki kolektor otpadnih voda«, prokomentirala je Vlasta Toth iz Zelene liste. Smatra kako je greška počinjena već prilikom same organizacije odvodnje oborinskih i otpadnih voda, koje se odvode zajedno u centralni kolektor te zatim završavaju u pročistaču koji je začepljen i pun mulja. »Sava se nemilice iskorištava i za vađenje šljunka, pa tako nastaju velike šljunčare koje danas neki koriste kao rekreacijske centre. Zbog toga je voda koju pijemo onečišćena«, kazala je Toth. Zelena lista upozorava na to da je od 24 gradska vodocrpilišta i bunara sada njih 14 zatvoreno, a ti podaci došli su ravno iz Vodoopskrbe i odvodnje. Najveće poznato vodocrpilište je, kažu, u Maloj Mlaci, ali i ono je već onečišćeno raznim pesticidima i nitratima. »Zato je vodu potrebno redovito kontrolirati, a to košta. Posljedica je ta što Zagreb ima najskuplju vodu u Hrvatskoj. A skupa je i zbog dotrajale vodovodne mreže, jer su neke cijevi stare i više od 50 godina«, dodaje Toth. Prema podacima, na nivou grada zbog dotrajalih cijevi izgubi se u prosjeku i do 45 posto vode. Mreža cijevi napravljena je i od nekvalitetnih materijala pa se umjesto prihvatljivog umreženog polietilena uglavnom koristi željezo ili azbest-cement. »Neophodno je da se vodovodna mreža obnovi, ali za to nema potrebnih sredstava, pa se nadamo da se kod nas neće postupiti kao u nekim drugim zemljama koje su prodale svoje izvore pitke vode ili ih dale u koncesiju multinacionalnim tvrtkama«, pojasnila je Toth. Sanja Torbica |
- 15:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
ANKETE
 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||