Istovremena kulturološka i jezična bliskost kao i značajna sličnost mentaliteta slavenskih naroda predstavlja ogromni kapital na bazi kojeg moglo bi se graditi ne samo ekonomska i politička već i prije svega stvarna bratska suradnja i prijateljski odnosi među slavenskim narodima. Zato trebalo bi se odreći primitivnih i regionalnih partikularizama te obostrano oprostiti si mračne i tužne stranice povijesti zagađene rukama naših očeva i djedova. Treba iskazati veliku dozu tolerancije, širokogrudnosti ,poštivanja narodnih aspiraciji ostale slavenske braće i hrabrosti u vremenu kad nezasitne, pohlepne sile i njihovi potepusi- ulizusi..-sitne prodane duše kukava srca nastoje zagospodariti cjelim svijetom i obezvrijediti svaki duhovni ili društveni pokret u očima, bezglave, izmučene mase koji ne ide njima u prilog. Tako i panslavistička ideja( koja nije nova ali uvijek iznova u raznim formama se rađa) ne odgovara ni židovskim industrijalcima, ni masoneriji, ni Vatikanu ni drugim nemanima koji žele pojesti cijeli svijet. Mnogo je zla učinjeno da se zavadi slavenske narode, uništi njihov duhovni i kulturološki identitet, stavi okove na vrat i upregne u rad za drugoga. Mnogo zla učinili si međusobno i naši djedovi. Mnogo zla skriva se još u glavama primitivnih sitnih duša, koje nastoje diskreditirati svaku pojavu panslavizma, no činjenica je da ta ideja nije nikada iščezla i u ova olovna vremena uz početak preporoda slavenske izvorne duhovnosti i raznih religijskih varijanti nadovezujućih se korijenima vjeri naših pradjedova rađa se ponovo osjećaj bratske veze između svih slavenskih naroda. Sam panslavizam je osjećaj jedinstva koji apelira na prijateljstvo i ukazuje besmisao bratoubilačkih ratova. Protiv njega može biti samo osoba uma pomračenog mržnjom ili ona kojoj bi on bio prepreka u vladanju. U ovo doba, utrke velikih genocidnih pijavica i kontrole svakog pojedinca, treba mnogo hrabrosti da se krene s ovakvim idejama. No, ti pokreti rastu kao gljive poslije kiše baš u ovo doba, u vrijeme kad je i opstanak samog života na zemlji došao u pitanje. Mnogi među njima su pomodne naravi, često neozbiljne, ponekad i glupe, ali ima onih koji nose teški teret istinske borbe za očuvanje slavenskog identiteta i duhovnosti na njemu građene. Oni ulaze u povijest. Kao skroman simboličan doprinos toj borbi na svom blogu objavit ću narednih dana narodne himne svih slavenskih država.
Kažu da su blogeri ljudi koje nitko ne čita.
Kažu da je dobro biti mudar i skrivati svoj identitet.
Ali isto kažu da si uistinu mrtav ako ne živiš svoj san.
A ja kažem da oni koji se ne slažu sa mnom neka žive svoj san, ali moj neka ne diraju, a kukavice neka si zabiju glavu u vlastito dupe ili (još bolje) u tuđe i tamo u ugodnoj toplini tuđeg izmeta žive cjeli život.
