Zelena livada

Došla je zima i svećana kanonada se završava. U slavenski etnos ulaze još:
Lemci i Kašubi.
Lemci – to karpatska gorska skupina ruskog porijekla koja živi na poljskoj i slovačkoj strani Karpata.
Kašubi – slavenska etnička grupa koja potiče u ravnoj liniji od Pomorijana. Žive na područiju Pomorija Gdanskog i istočnom dijelu Pomorija Zapadnog u Poljskoj. Dio Kašuba sačuvalo je svoj jezik i kulturu odupirajući se germanizaciji i polonizaciji.

Bošnjaci su južnoslavenski narod zajedničkog etničkog rodovoda sa Srbima, Hrvatima i bliskog Makedoncima. Prolazili su na Islam za vrijeme turske nevolje iz različitih razloga, no sačuvali su narodnu kulturu slavensku dodavajući njoj orijentalne elemente.

Mnogobrojna su slavenska plemena po velikom svijetu od bogova poput peludi po livadi rasijani. Nešto ih dijeli, mnogo toga veže. Nisu uvijek bili složni i „slavni”, no uvijek trn u oku imperijalističkih stranih težnji. A postoji i nešto vrlo snažno i divno.


Mati Slavo čuvaj mi Slavene.
Oduzmi mač Perune onome
tko u bunilu na brata ili susjeda srlja,
a daj munju tome tko opravdano
svoje blago brani
te u slozi sa Suncem
i Majkom Zemljom živi.
Nek u Navii u stablima
Smire se duhovi.
Nek u Javii na poljima
Prestanu ratovi.
Nek svak svoju njivu ore
I tuđe ne grabi.
I da svaki takav orač
Nikad zaboravi
Da je Zemlja Mokoš Majka
I svakom crviću.
Da je nebo iznad njive
I za svaku pticu
Za to tebe Bože prosim
Moj veliki Svarože.
Što sam rekao
Ne porekao
I darove nosim

Rossija – ljubimaja naša strana.
Rossija - svijašćennaja naša dijeržava,
Mogučaja volja, vijelkaja slava –
Tvojo dostojanije na vsije vrijemena!

Slavsija, Otiječijestvo našije svbodnoje,
Bratskih narodov sajuz vijekovoj
Prijedkami dannaja mudrost narodnaja!
Slavsija, strana! Mi gordimsija toboj

Ot južnih morijej do poljarnovo kraja
Raskinulis naši lijesa I polja.
Adna ti na svijetije! Adna ti takaja –
Hranimaja Bogom rodnaja zijemlja!

Širokij prostor dlija mječti I dlija žizni.
Grijadušćije nam otkrivajut goda.
Nam silu dajot naša vijernost Otčiznije.
Tak bilo, tak jest I tak budijet vsijegda!

Mi, belarusi - mirnija ljudzi,
Srcam addanija rodnaj zijamlji,
Šćira sijabrujem, sili gartujem
Mi u pracavitaj, volnaj sijami.

Slausija, zijamlji našaj svijetlaje imija,
Slausija, narodaj braterski sajuz!
Naša ljubimaja mati- Radzima,
Viječna živi i kvitnijej, Belarus!

Razam z bratami mužna vijakami
Mi baranili rodni parog,
U bitvah za voliju, bitvah za doliju
Svoj zdabivali scijag pijeramog!

Slausija, zijamlji našaj svijetlaje imija,
Slausija, narodaj braterski sajuz!
Naša ljubimaja mati- Radzima,
Viječna živi i kvitnijej, Belarus!

Družba narodaj – sila narodaj –
Naš zapavijetni, soniječni šlijah.
Gorda ž uzvisija u jasnija visi,
Scijag pijeramožni – radasni stijag!

Slausija, zijamlji našaj svijetlaje imija,
Slausija, narodaj braterski sajuz!
Naša ljubimaja mati- Radzima,
Viječna živi i kvitnijej, Belarus!

Šće ne vmerla Ukrajini i slava, i volja,
Šće nam brattija molodii, usmihnetsija dolja.
Zginut naši voriženki, jak rosa na sonci,
Zapanujem i mi, bratija, u svojij storonci

Dušu, tilo mi položim za našu svobodu.
I pokažem, šćo mi, brattija, kozackovo rodu

Jeszcze Polska nie zginęła,
Kiedy my żyjemy.
Co nam obca przemoc wzięła,
Szablą odbierzemy.


Marsz, marsz, Dąbrowski,
Z ziemi włoskiej do Polski,
Za twoim przewodem
Złączym się z narodem.


Przejdziem Wisłę, przejdziem Wartę,Będziem Polakami,
Dał nam przykład Bonaparte,
Jak zwyciężać mamy.


Marsz, marsz, Dąbrowski...


Jak Czarniecki do Poznania
Po szwedzkim zaborze,
Dla ojczyzny ratowania
Wrócim się przez morze.


Marsz, marsz, Dąbrowski...


Już tam ojciec do swej Basi
Mówi zapłakany:
"Słuchaj jeno, pono nasi
Biją w tarabany."


Marsz, marsz, Dąbrowski...

Ne trebam svoj grb jer odavna već ga imam. Na slici su grbovi mojih obitelji po maču i po vretenu.
Dolega, Odrowaž, Lubicz i Dubrava (fali još Sulima). Ne znam na čemu bi zarađivao, ovo je moja igraonica, ali svejedno pozdrav.
Borek

Rjana Łužica
Rjana Łužica,
sprawna přećelna,
mojich serbskich wótcow kraj,
mojich zbóžnych sonow raj,
swjate su mi twoje hona!

Časo přichodny,
zakćěj radostny!
Ow, zo bychu z twojeho
klina wušli mužojo,
hódni wěčnoh wopomnjeća!

Rědna Łužyca
Rědna Łužyca,
spšawna, pśijazna,
mojich serbskich woścow kraj,
mojich glucnych myslow raj,
swěte su mě twoje strony.

Cas ty pśichodny,
zakwiś radostny!
Och, gab muže stanuli,
za swoj narod źěłali,
godne nimjer wobspomnjeśa!

Kde domov můj,
kde domov můj?
Voda hučí po lučinách,
bory šumí po skalinách,
v sadě skví se jara květ,
zemský ráj to na pohled!
A to je ta krásná země,
země česká, domov můj,
země česká, domov můj

Nad Tatrou sa blýska
hromy divo bijú.
Zastavme ich bratia,
ved' sa ony stratia,
Slováci ožijú.

To Slovensko naše
posiaľ tvrdo spalo.
Ale blesky hromu
vzbudzujú ho k tomu,
aby sa prebralo.

Oj svijetla majska zoro
Majko naša Crna Goro
Sinovi smo tvog stijenja
I čuvari tvog poštenja
Volimo vas, brda tvrda,
I stravične vaše klance
Koji nikad ne poznaše
Sramotnoga ropstva lance.
Dok lovćenskoj našoj misli
Naša sloga daje krila,
Bit će gorda, bit će slavna
Domovina naša mila.
Rijeka će naših vala,
Uskačući u dva mora,
Glas nositi okeanu,
Da je vječna Crna Gora.

Gorda Stara planina,
do nei Dunava sinei,
sluntse Trakia ogriava,
nad Pirina plamenei,
Mila Rodino,
ti si zemen rai,
tvoita hubost, tvoita prelest,
ah, te niamat krai.
Padnaha bortsi bezchet
za naroda nash liubim,
maiko, dai ni muzhka sila
putia im da produlzhim.

Denes nad Makedonija se ragja
Novo sonce na slobodata
Makedoncite se borat
Za svoite pravdini
Makedoncite se borat
Za svoite pravdini
Odnovo sega znameto se vee
Na kruševskata republika
Goce Delčev, Pitu Guli
Dame Gruev, Sandanski
Goce Delčev, Pitu Guli
Dame Gruev, Sandanski
Gorite makedonski šumno peat
Novi pesni novi vesnici
Makedonija slobodna
Slobodna živee
Makedonija slobodna

Naprej zastava Slave,

na boj junaška kri

za blagor očetnjave

naj puška govori!

Z orožjem in desnico,

nesimo vragu grom,

zapisat v kri pravico,

ki terja jo naš dom.

Naprej zastava Slave,

na boj junaška kri,

za blagor očetnjave

naj puška govori!

Naprej! Naprej!

Bože pravde, ti što spase
od propasti dosad nas,
čuj i odsad naše glase
i od sad nam budi spas.
Moćnom rukom vodi, brani
budućnosti srpske brod.
Bože spasi, Bože hrani,
Srpskog Kralja, srpski rod!
Složi srpsku braću dragu,
na svak´ dičan slavan rad,
sloga biće poraz vragu
a najjači srpstvu grad.
Nek' na srpstkoj blista grani
bratske sloge zlatan plod.
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!
Nek na srpsko vedro čelo
tvog ne padne gneva grom,
blagoslovi Srbu selo
polje, njivu, grad i dom!
Kad nastupe borbe dani,
k' pobedi mu vodi hod.
Bože spasi, Bože hrani
Srpskog Kralja, srpski rod!
Iz mračnoga sinu groba
srpske krune novi sjaj,
nastalo je novo doba,
novu sreću Bože daj.
Kraljevinu srpsku brani,
pet vekovne borbe plod.
Bože spasi, Bože hrani,
moli ti se srpski rod!

Lijepa naša domovino,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovino,

da bi vazda sretna bila!

Mila kano si nam slavna,

Mila si nam ti jedina.

Mila kuda si nam ravna,

Mila kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,

Nit ti Dunav silu gubi,

Sinje more svijetu reci,

Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,

Dok mu hrašće bura vije,

Dok mu mrtve grobak krije,

Dok mu živo srce bije!

Istovremena kulturološka i jezična bliskost kao i značajna sličnost mentaliteta slavenskih naroda predstavlja ogromni kapital na bazi kojeg moglo bi se graditi ne samo ekonomska i politička već i prije svega stvarna bratska suradnja i prijateljski odnosi među slavenskim narodima. Zato trebalo bi se odreći primitivnih i regionalnih partikularizama te obostrano oprostiti si mračne i tužne stranice povijesti zagađene rukama naših očeva i djedova. Treba iskazati veliku dozu tolerancije, širokogrudnosti ,poštivanja narodnih aspiraciji ostale slavenske braće i hrabrosti u vremenu kad nezasitne, pohlepne sile i njihovi potepusi- ulizusi..-sitne prodane duše kukava srca nastoje zagospodariti cjelim svijetom i obezvrijediti svaki duhovni ili društveni pokret u očima, bezglave, izmučene mase koji ne ide njima u prilog. Tako i panslavistička ideja( koja nije nova ali uvijek iznova u raznim formama se rađa) ne odgovara ni židovskim industrijalcima, ni masoneriji, ni Vatikanu ni drugim nemanima koji žele pojesti cijeli svijet. Mnogo je zla učinjeno da se zavadi slavenske narode, uništi njihov duhovni i kulturološki identitet, stavi okove na vrat i upregne u rad za drugoga. Mnogo zla učinili si međusobno i naši djedovi. Mnogo zla skriva se još u glavama primitivnih sitnih duša, koje nastoje diskreditirati svaku pojavu panslavizma, no činjenica je da ta ideja nije nikada iščezla i u ova olovna vremena uz početak preporoda slavenske izvorne duhovnosti i raznih religijskih varijanti nadovezujućih se korijenima vjeri naših pradjedova rađa se ponovo osjećaj bratske veze između svih slavenskih naroda. Sam panslavizam je osjećaj jedinstva koji apelira na prijateljstvo i ukazuje besmisao bratoubilačkih ratova. Protiv njega može biti samo osoba uma pomračenog mržnjom ili ona kojoj bi on bio prepreka u vladanju. U ovo doba, utrke velikih genocidnih pijavica i kontrole svakog pojedinca, treba mnogo hrabrosti da se krene s ovakvim idejama. No, ti pokreti rastu kao gljive poslije kiše baš u ovo doba, u vrijeme kad je i opstanak samog života na zemlji došao u pitanje. Mnogi među njima su pomodne naravi, često neozbiljne, ponekad i glupe, ali ima onih koji nose teški teret istinske borbe za očuvanje slavenskog identiteta i duhovnosti na njemu građene. Oni ulaze u povijest. Kao skroman simboličan doprinos toj borbi na svom blogu objavit ću narednih dana narodne himne svih slavenskih država.
Kažu da su blogeri ljudi koje nitko ne čita.
Kažu da je dobro biti mudar i skrivati svoj identitet.
Ali isto kažu da si uistinu mrtav ako ne živiš svoj san.
A ja kažem da oni koji se ne slažu sa mnom neka žive svoj san, ali moj neka ne diraju, a kukavice neka si zabiju glavu u vlastito dupe ili (još bolje) u tuđe i tamo u ugodnoj toplini tuđeg izmeta žive cjeli život.