|
--> Sijeda Lady je rodila i osamnaesto dijete u noći s ponedjeljka na utorak. Njen muž je bio sretan i zadovoljan sa potomcima koje mu je pružila. Lady je bila sretna i zadovoljna jer je usrećila muža i dobila djecu koju je tako dugo i silno htjela.
--> Plava kovrčava djeva je trčala ulicama sivog i jednoličnog megalomanskog grada vičući svima znakove upozorenja. ''Gledajte u nebo! Gledajte u nebo!'' Trudila se pokazati ljudima koji mare samo za sebe i svoje živote da gledaju oko sebe, da pogledaju stvari koje imaju, a uništavaju. Da pogledaju plavo nebo i jedini oblak na njemu, koji je tračak nade za bolesnike koji šetaju jednolično i rutinski žive.
--> Crna Dama je sjela u lađu svog princa i robovi su pokrenuli vesla. Veliki i mišićavi, znojni robovi. Dama je gledala princa pogledom nevinog djeteta koje će ga proždrijeti čim se zavuku pod pokrivače. Šutjeli su, gledajući se gladno, i Dama je raspustila crnu kosu da padne joj niz leđa.
---> Sijeda Lady je rodila i osamnaesto dijete u noći s subote na nedjelju. Njen muž je bio sretan i zadovoljan sa potomcima koje mu je pružila. Lady je bila sretna i zadovoljna jer je usrećila muža i dobila djecu koju je tako dugo i silno htjela.
---> Plava kovrčava djeva je sjedila na rubu kolnika gledajući u nebo koje se jedva vidjelo od dvjestokatnih nebodera i štita smoga oko njih. Sjedila je i plakala iz svojih plavih očiju, koje su bile oličenje svega što bi svijet trebao biti. I što je bio. Zatim je gledala oko sebe. Svi su koračali jednako, nitko nije čuo rakete upozorenja koje je ispalila iz svog grla. Rastužila se što nema nikog da gleda sa njom savršenstvo koje se kovitlalo po plavom krovu iznad njihovih glava. A onda su joj ususret došle dvije spodobe u bijelom.
---> Princ je zaspao držeći pod lijevom rukom Damu, a s desne strane mu bijaše bodež s drškom u obliku škorpiona. Dama se promeškoljila i probudila, i, prebacivši nogu preko princa, gledala kroz prozorčić kroz kojeg su se vidjele plave planine koje joj je princ obećao, plavo more koje joj je princ obećao, plavo nebo koje joj je princ obećao, bijelo zlato i srebro, bisere i safire, zlatne novčiće, žezla i krune te na kraju i titulu koju je držala trenutačno jedna druga dama. Njegova službena dama. Bijes se uskovitlao u Dami -
----> Sijeda Lady nije rodila nikad u životu. Sjedivši u krevetu u svojoj srebrno bijeloj pidžami, gledala je snuždenog muža kraj nje. Evo gdje su sad kad je kraj. U dvorcu na otoku usred Ničega, odbijaju se gledati, sa svakom zadržanom suzom u oku javi se bora, sa svakim zadržanim deranjem javi se friž na srcu, sa svakim trudom da se prikaže slika savršenog para, javi se mrlja na imenu njihovom, jer nemaju djece. Sijeda Lady sjedi. U želucu se javlja neka vatra, vatra koja ruši barikade na putu do glasnica, vatra se širi i Lady se crveni, odjednom - Lady vrišti svom svojom snagom, pucaju stakla, pucaju vaze, pucaju ogledala, puca film njenom mužu, i evo dižu se na noge, viču, ruše stvari, tuku se, mrze se, mrze svoje živote i sami sebe jer su postali ono što nisu htjeli, jurcaju po dvorcu jedno za drugim i bacaju sve što im naiđe na put, i oboje su puni rana od stakla što je palo po njima,
i napokon Lady uzima sablju i s leđa je, kao prava kukavica, zabode svom mužu kroz srce.
----> Plava kovrčava djeva se ponadala da vidi anđele. Dvije spodobe u bijelom... vidi anđele! Anđeli je uhvate za ruku i šetaju se kroz grad. Svo troje gledaju u nebo i anđeli potvrđuju svaku riječ koju ona kaže. Vjeruje da će je sad odvesti na neko ljepše mjesto. Negdje gdje se barem par sati dnevno gleda u nebo, a zatim se igra Twister i pjevaju karaoke, negdje gdje se svatko originalan na svoj način i svatko ima svoje Ja. I eto dolaze do neke kuće, bijele kuće sa visokom ogradom; ''A ova ograda služi da nam ne bi upali jednolični ljudi, jel da?'', upita anđele i oni odgovore potvrdno. U dvorištu i po kući trčkaraju ljudi i igraju se, pjevaju, vrište, valjda od sreće, i sretni su, sretni kao što je i ona sretna, sretni bez razloga, sretni tek tako što su se opet digli i dišu i opet mogu gledati plavo nebo i ne tražiti ništa od onog tipa što živi gore, nego samo rade limunade od limuna koje im je dao, i žive onako kako dolazi dan po dan.
----> Damu su našli kako jede princa. Već je bila večer i par je propustio ručak, pa su se prinčeve sluge zabrinule te se spustile u odaje. Gola Dama je sjedila pokrivena sa kosom, podvijenih nogu ispod sebe, i hranila se princom, ili barem onime što je ostalo od njega. Rasporila je princa njegovim bodežom kojeg je držao kraj sebe za slučaj da ih netko napadne. Die by the sword. Sluge su rumbale vrata nakon što nitko nije otvarao dok su kucali, Dama im je uputila pogled djeteta kojeg su uhvatili dok jede slatkiše, musava usta je napućila i stisla u dlanovima organ kojeg je jela. Sluge su stajale nepomično i šokirano, skamenjeni nad svim.
----->>> I stave je u bijeli dvorac da rađa svaku večer po osamnaest djece i živi sretno, u zabludi...
----->>> I stave je u sobicu, bijelu puflastu sobicu, sa prozorčićem kroz kojeg se vidi nebo, plavo nebo koje gleda i sretna je... Sretna je jer je sa ljudima koji su sretni i rade što žele... Sretna je jer gleda to lijepo plavo nebo i onaj oblak savršenstva koji je isto voli!
----->>> I stave je u bijelu palaču po kojoj se šepurila, i u svom svijetu je bila princeza mora, neba i planina, ukrašena sa bijelim zlatom i srebrom i biserima i safirima, sa žezlom u desnici i krunom na glavi, sa titulom princeze.
I SAD IH UČINIMO ZDRAVIMA. DA, MOŽDA ĆE BITI PRIHVATILJIVI PO STANDARDIMA PSIHIJATRA KOJI ĆEŠ IH IZLIJEČITI, BIT ĆE PRIHVATLJIVE DA ŠETAJU PO ULICAMA GRADOVA SLOBODNO, A NE U BIJELIM SOBAMA, ALI ZATO NEĆE NIKAD VIŠE BITI SRETNI. NAJSRETNIJI LJUDI NA SVIJETU SU LUĐACI, JER MAŠTA IM JE NEPREGLEDNA - NEDOPUŠTENA, ALI NEPREGLEDNA. ŽIVE U BIJELIM SOBAMA UNUTAR VLASTITIH UMOVA.
NASUKALE SU SE NA OBALAMA VLASTITIH NADA, SAD IH PUSTIMO DA ŽIVE NA TOM PUSTOM OTOKU JER SU TAKO SRETNE.
|
