Zabrljala sam
Svakog petka od 22 do 23h uređujem i vodim emisiju Zlatni zdenac na TV Plus. I svakog je petka druga tema, ekološka ili duhovna ili s nekog ruba svijeta ili...Imam slobodu izbora, volim tu emisiju i umišljam si kako potičem ljude na razmišljanje.
U svakoj emisiji razgovaram petnaestak minuta s gledateljima o temi o kojoj smo pogledali prilog i koju sam otvorila malim monologom.
Emisija se reprizira srijedom u 16h i sve više shvaćam kako je ljudi, unatoč mojoj sumnjičavosti i nesigurnosti, ipak gledaju.
Posljednjeg petka, u 22. emisiji bavila sam se temom životinja. Jako ih volim. One su bonus našim zemaljskim životima. Napravila sam uvodnu priču o tome imaju li životinje dušu, kamo odlaze nakon smrti, kako nas podučavaju življenju u sadašnjosti, još više odanosti i ljubavi. Pričala sam i o tzv. azilima koji su ubožnice ostavljenih i izranjavanih najboljih prijatelja u kojima se psi ubijaju i prije isteka zakonskog roka, mačke puštaju umrijeti neliječene i sl.
Pričala sam bez ljutnje i mržnje, s ljubavlju prema životu u nama i u njima.
I uvijek, svaki put kad kažem nešto o potrebi zaštite najslabijih među nama, a to su uz djecu, bolesne i stare, upravo one, životinje, javi se netko tko dobaci: "A zašto ne brineš o djeci?" A onda se ja zbunim i opravdavam: "- O, pa ja brinem i o djeci, ne samo svojoj, nego i tuđoj..." I svaki se put naljutim na sebe zbog tog opravdavanja.
Razina svijesti nekog društva mjeri se odnosom prema najslabijima. Razina svijesti našeg društva je toliko niska da većina građana ove zemlje korača pognute glave i pogleda usmjerenog k tlu pod nogama.
A ono im ipak - izmiče
Uglavnom, javila se žena koja se raspričala o tome kako vlasnici pasa ne čiste za svojim životinjama (složila sam se s njom kako ne smijemo ostavljati pseći drek iza naših šetnji), narugala se ljudima koji se majčinski odnose prema svojim kućnim ljubimcima, čak ih dozivaju "dođi mami" (tu sam komentirala kako ne možemo komentirati što ljudi rade u svojim domovima, mnogi muževi i žene kad postanu roditelji počnu međusobno oslovljavanje sa mama i tata, moš' mislit' kakav im je seks nakon toga, no ovo zadnje nisam rekla ), dodala je kako joj susjedov pas popiša živicu i ona moli susjeda da to njegov pas više ne radi (tu više nisam znala što reći), možda staviti natpis na živicu, ali to bi značilo da psi moraju naučiti čitati...
Itd. itd. Opet sam bila previše pristojna, zaboravila sam koliko to košta. Ukrala je vrijeme drugim gledateljima, zaustavila sam je tek kad sam na njeno ponavljanje priče o psima i zapišavanju njezine živice rekla: "Tema ove emisije su životinje, a ne vaša živica!", ali šteta je već bila napravljena.
Emisija prekrasnog priloga i teme koja mi je toliko važna, pretvorila se u ljutnju na sebe samu. Opet se nisam izborila za ono što smatram vrijednim: zaštitu života.
Završila sam emisiju i tužna i umorna, telefoni su zvonili, ljudi su zvali i zvali, pisali mi e-mailove moleći me da ubuduće ne dopuštam "takvim primitivkama da pričaju koliko im se priča"...da, zabrljala sam.
Oprostite mi, psi, mačke, magarci, slonovi, dupini...i svi ostali o kojima sam rekla manje od ono malo što se moglo reći u jednosatnoj emisiji.
Oprostite mi, ljudi dobre volje i pogleda uperenog na život oko sebe.
Oprostite mi, sebična gledateljice, što sam vam dopustila da budete zločesti, umjesto da sam iz vas izvukla dobrotu.
Još samo da oprostim sebi. Što prije. Do sljedeće emisije koja je o Zemlji. Ali, brzo nakon nje napravit ću još jednu o životinjama. Nazvat ću je "Životinje, opet".
Evo, već se veselim. Dobro je:)
P.S. Ovo je Borna. Traži dom. Daje ljubav. Ima li negdje neko toplo mjesto da ga izbavi iz vlažnog i hladnog boksa zaprešićke Dubravice?
|
