I gluposti
Za početak, 'ajmo malo ponoviti gradivo:
Kada se prvi puta počelo govoriti o tzv. "sotonskoj glazbi"?
Bilo je to, dakako, opet u vrloj nam Americi, u prošlom stoljeću, kada se počeo svirati blues, što znaci "To Feel Blue" i "To Have The Blue Devils" . Bile su to godine kada su crnci bili još uvijek smatrani manje vrijednim od bijelaca - danju su radili ponižavajuće i najprljavije poslove, a noću bi se sastajali po barovima ili oko vatre s gitarama, pjevajući svoje pjesme.
Bit bluesa obilježavala je jednostavna iskrenost do patetične ispovijedi, a rock'n'roll je kao proizvod gradskih pločnika, ponudio retoričku opuštenost urbanog izraza; umjesto dubokih emocija došla je potpuna indiferencija stava uz pobune protiv svega sto ima sposobnost da misli.
Slično bluesu, i rock'n'roll je od samih početaka počeo biti osuđivan kao đavolska glazba, a to je i išlo na ruku starom narodnom vjerovanju prema kojemu đavao i jest pronalazač glazbe.
Hint, hint: i jednoga od najboljih violinista u povijesti, Paganinija, su povezivali s vragom zbog onoga sa žicama
E sad, sotonizam.
Ili, da se bolje izrazim, kognitivna impotencija
Sotonizam je, kao takav, postao javna lakrdija djelovanjem Amerikanca Antona Szandora LaVeya koji je sastavio i objavio tzv. "crnu" ili ti "sotonističku bibliju" i osnovao prvu sotonsku crkvu u San Franciscu.
To se sve desilo 1969 godine u kojoj je proglašeno "vrijeme klanjanja sotoni" i od tada počinje se jako razvijati i siriti okultizam i sotonski kult bas upravo preko rock scene.
Početak su na neki način označili bendovi tipa Black Sabbath, AC/DC, The Kiss, Led Zeppelin... Sve to ne bi bilo tako prenapuhano i ne bi se o tome toliko govorilo da se nisu našli pojedinci bez društvenog života i s viskom vremena pa su u pjesmama i samim nazivima bendova ( The Kiss = Knights In Satan’s Service na primjer ), i AC/DC (kao, „anti-christ / death to christ“), pronalazili sotonističke poruke i tekstove, a seciranje lyricsa najvecih rock klasika da ne spominjem (npr.Hotel California jer se spominje 1969. god. kad je ta bolesnička crkva utemeljena, kao), pa sve ono jalovo teoretiziranje….
To je sve zapravo sve jedna velika reklama.
Rock, pa ni one njegove žešće verzije u stvari nemaju veze sa sotonizmom.
Jeste li ikad pokušali prevesti i proniknuti u smisao tih pjesama?
U većini njih se ismijavaju ljudi koji su za uobičajene (svakodnevne) stvari spremni "prodati dušu" vragu.
Rock nema nikakve veze sa sotonizmom, a što se tiće žešćih verzija istoga kao i metala, to se uglavnom svodi na provokaciju okoline….
Da, pubertet je vrlo zanimljivo razdoblje, i ja se slažem
Neki manji dijelovi heavy metala se bave temom Sotone, ali kad pogledate ove druge derivate,njihovi tekstovi su pretežno antiratni - jedan od najboljih albuma protiv vijetnamskog rata je Master Of Puppets od Metallice, kao i neke pjesme Maidena koje su s vremenom postale klasici - Blood Brothers, Affraid To Shoot Strangers, The Clansman, Age Of Innocence, 2 Minutes To Midnight.....da nabrojim samo neke. Onda John Lennon - Imagine, Give Peace A Chance / War Is Over (što je vrlo zanimljivo, jer su i za njega rekli da je sotonist :D ) i ismijavanje pokvarenosti današnjeg svijeta koji je većinom licemjeran i pokvaren do srži.
Ah mi ljudi, kakvi već jesmo, čim je netko malo uspješniji, ima vise para i živi kako mu se sviđa odmah potkopavamo,jer, čija glava najviše strši ima da se prva odrubi.
E sad, što se ticće podsvjesnih, sakrivenih "poruka" koje, ako imate imalo izopačen um, ćete čuti ako pustite pjesme u nazad
I tako, ako se Stairway To Heaven svira unatrag mogu se čuti sljedeći dijelovi rečenica
" Listen! We have been there.... I will sing, because I live with satan... Serve me!.... There is no escaping it.... with satan... if we've got to live for satan... Master satan" .
U pjesmi "When Electricity Came to Arkansas" grupe Black Oak Arkansas pjevač na jednom mjestu ispušta, eeem, malo čudne glasove .
Svirano unatrag , NAVODNO, čuje se ovo: "Sotono, Sotono,Sotono. On je bog, on je bog, on je bog".
Što se tih tzv. «sotonskih» tekstova tice, mora se imati na umu da artes musicas kao takva voli alegorijska značenja i velikim dijelom se oslanja na simbole i ne treba je shvaćati doslovno - u poeziji Sotona, Nečastivi, Princ Tame - zovite ga kako vam drago - predstavlja iskonske instinkte i samospoznaju, čemu u prilog govori i jedan od naziva za vraga - lucifer. Lingvistički gledano, naziv dolazi iz latinskog lux, lucis - što znaci svjetlo, duh, koji je postao materija i odnosi se prije na ono što se čini nego ono što u stvari jest.
I tako, što se iz ovoga svega da zaključiti?
Ako rock ima veze sa sotonom, onda su svi fizikalni i metematički zakoni đavolje djelo.
I električna energija je po tome 100% Sotonino maslo.
A i nafta.
Stoga, ako me pamćenje dobro služi, znam jednu pjesmu koja ide točno ovako :
" . . the Gods made heavy metal, and saw that it was good . . they said to play it louder than Hell, we promised that we would!!. . . "
. . . eto . . .toliko od mene na tu temu.
