zbog komentara

Dan žena. Sjećanje na obilježavanje tog dana seže još u vrtićko doba, kada smo majkama i dragim ženama koje nas okružuju čestitali taj «poseban» dan i za njih izrađivali čestitke, brali cijeće i sl. No, u poslijeratnom razdoblju nakako je taj dan potisnut, vezao se za onaj «loš» socijalizam itd, itd. Ali, posljednjih godina, kada se komercijalizira sve moguće i nemoguće, ponovo se počeo obilježavati dan žena. Meni, kao ženi, tu opće ne smeta, jer sam već jutros dobila nekoliko poklona na taj račun i naravno da se ne bunim. Ali po čemu je taj dan poseban za žene, ja ne znam. Nije li normalno da se voljeni muškarac svoje žene/ djevojke/ ljubavnice... sjeti svaki dan i pokloni joj osmijeh, lijepu riječ, cvijet. Barem ja držim da bi tako trebalo biti. Dalje, jesu li žene taj dan drugačije nego neki drugi?? Mislim da nisu, zapravo, baš sam o tome razmišljala jutros dok sam se spremala na posao...obukla sam istu (manje ili više poslovnu) odjeću koju nosim i inače, napravila sam frizuru koja mi je u tom trenutku pala na pamet, našmikala se kako mi pristaje uz današnju odjeću, opet ništa posebno. Eto, za mene je to dan kao i svaki drugi, sa bombonjerom i buketom cvijeća više, ali ništa značajno ne pridonosi i ne mijenja u mom životu, nemam neki naročiti poriv «slaviti» taj dan. A kako vi? Što za vas znači dan žena? Obilježavate li ga? Zapravo mislim da bi meni trebao odgovor na pitanje «otkuda uopće dan žena»?
A sad se bacam na bombonjeru ;))

Svojevremeno se digla prašina oko novog hrvatskog filma «Što je muškarac bez brkova?». Kako zbog nedostatka vremena ali i smanjenog interesa za hrvatski film nisam išla pogledati dotični film u kino, štoviše uopće ga nisam imala namjeru pogledati. No, igrom slučaja gledala sam ga prije par dana i tak, niš naročito, red smjeha, red ironije, pa tak do kraja. Nego, što se mene dojmilo u cijelom filmu. Mladić (vrlo simpatičan, ali nisam sigurna da sam mu ime zapamtila, mislim Stanislav...) koji je malo «šenuo», po mišljenju svojih suseljana obzirom da je ljubitelj poezije te i sam piše haiku. I onda su navrla sjećanja na vrlo šturo učenje o haiku poeziji u školi (nažalost). Razmišljanje je potaknuo i mail, koji se nalazi na kraju posta.