|
Svojevremeno se digla prašina oko novog hrvatskog filma «Što je muškarac bez brkova?». Kako zbog nedostatka vremena ali i smanjenog interesa za hrvatski film nisam išla pogledati dotični film u kino, štoviše uopće ga nisam imala namjeru pogledati. No, igrom slučaja gledala sam ga prije par dana i tak, niš naročito, red smjeha, red ironije, pa tak do kraja. Nego, što se mene dojmilo u cijelom filmu. Mladić (vrlo simpatičan, ali nisam sigurna da sam mu ime zapamtila, mislim Stanislav...) koji je malo «šenuo», po mišljenju svojih suseljana obzirom da je ljubitelj poezije te i sam piše haiku. I onda su navrla sjećanja na vrlo šturo učenje o haiku poeziji u školi (nažalost). Razmišljanje je potaknuo i mail, koji se nalazi na kraju posta.
Usred bresaka
što posvud su u cvatu-
procvala trešnja.
Basho
Ovu haiku pjesmu napisao je jedan od najpoznatijih haiku pjesnika, a to je ujedno prva koju sam čula, pročitala, proučila. Malo sam potrađila na netu i pronašla neke informacije o haiku poeziji, pa da ih podjelim s vama.
Haiku je trostih gdje stihovi, približno, imaju redom 5, 7 i 5 slogova. Ukupno, haiku bi redovno trebao imati između 12 i 20 slogova. Često sadrži riječ koja upućuje na godišnje doba u kojem je haiku nastao i neposredni je izraz pjesnikova doživljaja, pri čemu nije sudjelovalo razmišljanje, zaključivanje, poučavanje i slično. Haiku pjesnik uranja u predmet svoje pjesme i ne ističe svoje ja, a tema haiku pjesme najčešće je priroda i čovjek u njoj. Ljubav u značenju erosa općenito nije predmet haiku. Da bi neki doživljaj bio zabilježen kao haiku, mora imati i svoju poetsku vrijednost kojom se izdiže iznad bilo kakvog doživljaja bez posebnog značenja. Ljepota haiku je u njegovoj istinskosti, neposrednosti, i posebno u tome što je njime nešto možda već otprije poznato doživljeno na novi način – čišće, snažnije, dublje. Vrijeme u kojem se haiku događa je gotovo beziznimno sadašnjost – haiku je poezija ovdje i sada. Haiku nije aforizam, nije poslovica, nije minijatura – nije pjesmičak. Haiku ne smije biti kićen. Haiku ne trpi sroka, jer je taj za nj prejako sredstvo koje bi mu prigušilo tankoćutnije nijanse. U pravili, haiku nema naslov.
I naravno da na bi ostali zakinuti za vrlo simpatičan mail koji sam dobila, malo haiku poezije «po hrvatski».
IMOTSKI HAIKU
Zima je.
Pivac stoji na
jednoj nogi.
Vitar gonja
lepusinu po guvnu.
Jes ladno, krvi ti Isusove.
ZAGORSKI HAIKU
Bara orje
s kravami.
Konj se vritnul,
otpala mu potkova.
Dosel Joza na gemista.
DALMATINSKI HAIKU
Leso blitva
na pijatu.
Furesti se
guzvadu na vaporu.
Ni ladovina nije ća je bila.
BOSANSKI HAIKU
Deset, s lukom.
Ladno pivo.
Nema raje
na Basčarsiji.
Ko će platit moje meze?
SLAVONSKI HAIKU
Kulin, sljiva,
preorana njiva.
Bekrija brke suče.
Zora se pomalja.
Kad će već ti poticaji?
|
