Hot Water Rediscovering

........

Kako sam se našla na 58 "modnih" blogova nakon ugodnog druženja s blogom El Bruja Boli mozak! ? (Boli mozak! je actually prvi blog kojeg sam stavila u bukmarke e da bi se mogla vratit...a sad sam ga počela čitati ispočetka, za pravo, ko knjigu...da vidim kako se evoluira na blogu. I nastavit ću :). Možda se s vremenom usudim stavit koji komentar....buahahaa. I tu je Mile Kekin, of kors. Al' za njega sam i prije znala da zna.

Blog je...zajednica osobnih izričaja čije bivstvovanje ignoriram od samih početaka, pa shodno tome i nemam pojma otkad zapravo postoje. Na jednom sam vidjela da piše "mojih prvih 5 godina", zaključak da mora postojati barem toliko zasad ću koristiti k'o kamen temeljac. Sad me već oči peku od čitanja, a i jedino pivo mi je na izdisaju, pa ću istraživanje ostavit' za neki drugi dan/noć.
Blog mi je dosad bio neugodna smetnja pri guglanju nečega. Tražiš neku informaciju, npr. hehe, zadnje koje se sjećam je bilo...wtf. is satanizam?, i onda svaki drugi hit - ulet na neki darkerajski smrtno ozbiljni smrtno ozbiljno izdizajniran blog. Prva pomisao? To ne može biti kredibilno, tu ljudi mogu srat što hoće. Hm, pa i dalje mislim tak. Vidim po sebi . Al' neki ljudi zaista dobro zakopaju. A ti čitaj ako hoćeš, ako nećeš, gasi buraz! (Opet ja toplu vodu otkrivam...baš mi je dobar naziv bloga ...). Drugi susret, treći, četvrti...svii celebritići i svii koji su imalo ikaj jednom je netko za njih čuo, imaju blog. Brrrr.
No...evo i malog Muje u Blogu...eksperimentiram. Proučavam interakciju sa svojim blogom i osjećaje koji je prate. I moram priznati da su osjećaji (surpriiiiise) novi i zanimljivi. Za mene Blog ne postoji x godina, nego se mjeri u danima. Otkud mi ideja? Ma stalno nešt' piskaram, pa gubim fajlove jer ih vječno skrivam, onda ih tak dobro sakrijem da više ne znam di su...onda mi rikne komp pa mi formatiraju hard i više nemam niš, pa opet ispočetka. A i bili su...budi sad blaga...puno više nesuvisli. Kad sudba sprži hard, zna šta radi. Ova javna tajnost svemu daje neku oštrinu, živce u konstantnom stanju pripravnosti, ali na nekakav dobar način. Povoljno djeluje. Daje dobar osjećaj.
Eksperiment s internetom. Otvorila fejsbuk, majspejs, pa blog. Možda se ohrabrim jednom i krenem eksperimentirat sa stvarnim životom.

No, osim što se mentalno? emotivno? praznim (ventil, rece El Brujo, ne mogavši točnije, iako se sjećam vremena kad mi je ples bio puno bolji ventil, ali sad više ne znam gdje bih, i opet skrećem s teme), naravno i proučavam, sad najednom ciljano, i što okolo ljudi rade, i kak funkcioniše taj (meni) vrli novi svijet. Sad bih se vjerojatno uvrijedila da mi na srču uleti nekaj drugo, hihi.

I tako uletih, prije sletih...na beton, u polusvijet blogova koji se bave (!) modom. Ne bih stavljala linkove da ne upriličujem mentalnu torturu još nekome tko to ovako ne mora proći. Dakle, hrpa pripadnica sram me je reć', mojeg spola, napucava blogove hrpetinama fotki i malo ili ništa teksta, vjerojatno i bolje. Prelošim fotkama sa sobom u uparađenom izdanju za ovu i onu priliku. Jedna fotka overall (poooza naravno), i par s detaljima...detalj lakaste 12-centimetarske štikle s otiscima prstiju, komadima prašine i neizbježnim bljeskom fleša u centru utisnula mi se u pamćenje. 100% je bila neka marka, al' u datom momentu bljesak me zabljesnul i nisam se sjetila pogledat na džon. I uz to fotka (nerijetko zblurana, pardon neoštra) cijele kombinacije ali neobučene, rastegnute prek' kreveta. Wtf?? Ili objavljuju kak su upravo kupile čizmice od tog i tog dizajnera u koje su zaljubljene već godinu dana. Sve odreda su šmizle 2 kile s krevetom. I jako su si zgodne. A ja mislila da sam JA opterećena jer, fakat, nije ni meni svejedno u kakvom ću štitu izać' van iz kuće.
E, da, a zašto JA onda imam potrebu mučiti samu sebe više od sat vremena i ispregledat' milijardu linkova na iste takve druge blogove? To je slično k'o fascinacija TV prodajom ili prijenosom Dore...slučajno upališ, onda se sramiš, al' te hipnotizira i ne možeš prestat' dok sam sebe uvjeravaš da sve promatraš objektivno i to s čisto naučnog stanovišta.

I ovaj svijet - bloga - i zašto bi i bilo drugačije, sadrži sve elemente kao i onaj vani. Samo je lakše vidjeti sadržaj, ili njegovu odsutnost, više je k'o direkt pljuska u realnost, iako ona ne može biti dalje. Bliže. Joj.
Stvarni svijet ostaje "šarmantan" u tajnovitosti u koju pokušavamo prodrijeti promatranjem vanjštine.

'Ko voli nek' izvoli. Bilo kojim smjerom. Live and let live. Whatever.