|
<3
I am a woman on a mission, ovo sam ja...
Opomena credits
xxxx |
znam samo da ništa ne znam
Nadam se da će nestati kao i on pod suncem. Usne mi drhte, a obrazi su blijedi. Tražim istinu. Voljeti je lako, biti voljen kao da je teže. Teško mi je pokazati se, a želim biti viđena. Ne želim da više misli da sam netko tko nisam. A ne mogu mu pokazati drugačije. On je stvorio sliku o meni. Ta slika nije istinita. Ali stvorena je i sada kao takva ostaje. Pokušala sam ju podrapati, spaliti.. sve. Slika ostaje takva kakva je. Nažalost. Ne znam... Kao domino.. U jednom trenutku je sve savršeno, ali čim jedna zadrhti sve se počne rušiti. Priznajem bol. Do sad nisam priznavala. Pokušavala sam biti jaka, stvarno jesam. Ignorirala sam bol, pravila se da mi ne smeta.. Ali toliko prokleto boli da nekad ne mogu disati. Ne znam. I mrzim što misli gore o meni nego što jesam. Zar nebi u ljubavi trebalo biti obrnuto? Tiješi me što me voli unatoč najgoroj slici mene u svojoj glavi. Ali možda bi me više volio kad bi vidio da ta slika nije stvarna... A možda nebi, tko zna. Ne znam. Zašto svaki put kad pomislim da je sve savršeno ispadne da baš onda nije? Živim u zabludi. To je cijena vječitog optimizma... Uvijek mislim da je sve ljepše nego što zapravo jest. Valjda mi se više sviđa živjeti u laži, jer je istina prebolna. Ne znam. I danas ponovno slažem taj prokleti domino ispočetka znajući rizik rušenja. Samo se nekak nadam da ću idući put primijetit prije nego se sve sruši i uspjeti spriječiti. Ne znam. Pišem razbacane riječi. Možda zato što su mi misli takve. Ne znam. Što napraviti kada ti najbolja prijateljica prohoda s vukodlakom?
mood: freaked out! dok čitate slobodno me zamislite kako hodam gore dolje po sobi i izgovaram nervozno ove riječi! Ona, moja najbolja prijateljica, na koju sam uvijek pazila kao na svoju mlađu seku.. je odlučila ići protiv mojih uputa i spetljati se s najgorim dečkom kojeg sam upoznala u životu. Ja i on smo se upoznali u 7. razredu i od onda se ne podnosimo, dakle već 6 godina. Odvratan je. Znate ono kad nekog ne možete smisliti blizu ikoga koga volite koliko je užasan? Sve i jednu curu s kojom je do sada bio (od kojih su nažalost bile i 2 moje dobre prijateljice) je varao sa strane i to ne s jednom, već minimum 3 cure. Osim toga, tip je takav lažljivac... Čim zine laže... I ne znam niti jednu curu koja je bila sretna što je hodala s njim i čija je veza imala neki normalan kraj.. Uglavnom je završavalo tako da on nju prevari, posvađa sa svima koje voli i onda cura sazna, najčešće prekasno. I kako da ja sad budem sretna što je ona s njim? Kako da budem sretna zbog nje kad znam da će mi za par mjeseci plakati? Kako da budem sretna kad me njene suze bole više nego moje? Zašto je tako naivna.. Zašto ne vidi ono što svi drugi vide? Jesam li ja kriva? Jesam li je previše branila pa se nije naučila braniti sama? Možda sam trebala od početka pustiti ju da radi pogreške i samo liječiti rane, umjesto spriječavati da se dogode. Da, to sam trebala. Nije bolje spriječiti nego liječiti. Očito je bolje pustiti da se dogodi i onda liječiti.. Možda se onda neće dogoditi ponovno. Ne smijem se ljutiti. Ne smijem luditi zbog njenog neiskustva jer sam ja kriva što ga nema. Ne smijem se ljutiti na njenu naivnost jer se još nije tolko jako opekla da prestane biti takva. Više joj neću govoriti što da radi, a što ne, jer ako joj ja stalno budem davala upute neće naučiti sama... Ali ne možete zamisliti koliko ju volim i koliko sada plačem zbog nje. Ne mogu vam opisati koliko mi smetaju šape čudovišta na njenom neiskusnom tijelu... A znam da ih ne mogu maknuti ja, nego ih ona sama mora.. Ali kako da to dočekam? Čekam puni mjesec da on pokaže svoje pravo lice. I znate što? Imam veliku potrebu doći do njega i lupiti ga nogom u jaja. Ali znam da ne smijem i da moram čekati.. I kada do toga dođe, biti ću tu.. I neću reći "rekla sam ti".. Samo ću je zagrliti i nadati se da je naučila lekciju.. Ovaj put bez mene. Ona niti ne zna koliko ja nju volim i koliko želim sve najbolje za nju.. Ona nema pojma koliko mi znači. Ona ne zna da ne prođe dan da ne mislim na nju. Ona ne zna da je ona meni seka, a ne prijateljica. Ona nema pojma koliko je sad želim zagrlit i ne puštat. Ona ne zna... My mind's gonne craaaaazyyyyyy
Bacim pogled prema ogledalu. Kosa zavezana u punđu želi van iz nje i hitno treba toplu vodu. Perem je. Mokra, duga i teška, pada mi na leđa. Pogled mi padne prema nogama. Male, sitne, jedva primijetljive dlačice mi vrište: Imaš pikave noge!! Uklanjam ih. Iako njemu to ne smeta, čak namjerno prolazi rukom po mojim neobrijanim, pikavim nogama samo da mi se smije kad se bunim. Stavljam miris na vrat i šminkom pokušavam jače istaknuti plavu boju očiju. One veselo zatrepću. Nanosim labello na ispucale usne i nadam se da će iscijeliti u roku od pola sata, jer se onda nalazim s njime. Ne smijem staviti sjajilo. Ne voli kad ostaju šljokice po njemu. Trbuh mi napominje da je još uvijek tu, proporcija većih nego inače. S uzdahom oblačim stare, malo šire traperice i rozu pamučnu majicu. Ionako neće biti na meni kasnije. Navlačim role na noge. Sad sam spremna. Sviđa mi se biti u njegovom zagrljaju. Osjetiti njegov dah na svom vratu. Volim kad nam se smijeh spaja u jedan. I volim kad me škaklja jer obožava kad se smijem.. Volim kad nam se prsti na nogama dodiruju pod toplom dekom. Lijepo mi je kad me svojim snažnim rukama obgrli nježno.. I volim se osjećati kao kap vode na njegovom dlanu. I na trenutak zaboravljam sve brige koje me inače muče. Dolazim doma. Prežderavam se ko svinja i dok jedem u kasnim noćnim satima razmišljam o tome kak vjerojatno to nebi trebala raditi jer cijeli dan pazim na kalorije kako bi smršavila, a sad se tovim. Ali nastavljam jesti ignorirajući glas grižnje savijesti. Trbuhu se to sviđa i reko je da želi biti veliki dečko, u čemu mu ja očito pomažem -.- Ležim u krevetu. Prije spavanja pomislim kako bi bilo dobro da sutra učim budući da imam puno posla. Napravim plan sutrašnjeg dana i zaspim kao i svake večeri. Ujutro se probudim i radim sve samo ne ono što je u planu. Ponovno odgodim sve za sutra, kao i svaki dan. A sad.. Došla sam u svoju sobu kako bi uzela knjigu i čitala lektiru. Međutim na putu mog pogleda prema knjizi našao se laptop koji mi je rekao da moram na blog, napisati novi post i prokomentirati vaše. I da, tako se moje tijelo urotilo protiv mene. who knows where the time goes?
pokrivena istim toplim dekama kojima sam bila pokrivena kao dijete. pokrivena starim bakinim poplunom. danas ostajem u sobi.. onoj istoj u kojoj provodim noći od kad znam za sebe. gledam u starog crnog medu kojeg sam dobila kad sam se rodila. sjedi na vrhu ormara i kao da me promatra. medo, jesam li se promijenila? gledam odjeću na podu i smiješim se... ništa se nije promijenilo - još sam uvrijek neuredno dijete zaokupljeno sitnicama. na mom televizoru su zaljepljena roza srčeka koja unose vedrinu u crninu plastike. s lampe visi plišani dupin kojeg mi je on poklonio na ljeto kada mi je došao na more... rep rakuna velikih očiju koji drži srce na kojem piše love, visi sa stare police i podsjeća me na početak nečeg predivnog. slike... puno slika.. zaljepljene su na moj ormar ili uokvirene na polici, podsjećaju me na moje djetinjstvo koje je bilo sretno. podsjećaju me na ljubav obitelji koja će uvijek biti tu. danas ostajem u sobi... ispijam zeleni čaj i gledam u zidove koje je tata okrečio u moju najdražu boju-svijetlo plavu koja vuče malo na zelenu. Naslonjena na mekani,plišani jastuk s likom iz crtanog filma koji mi je mama kupila dok sam bila mala. Ljubičast je. Odlažem šalicu na stolić koji je tata napravio od drva i stakla. Pod staklom su najljepše školjke i kamenčići koje smo ja i mama skupljale dugo... Gledam u sliku na kojoj smo ja i brat... Bili smo tako mali.. Više se ne sjećam kako je bilo gledati ga tako malog. Sada da bi ga pogledala u oči moram dići glavu gore. ova soba predstavlja moj život. danas ostajem u svojoj sobi... prožeta uspomenama i mirom. Who knows where the time goes? let's talk about.... sex:P
kada zaboravim da postoji itko osim mene i njega. kada me stavi na sebe i nas dvoje postanemo jedno. volim toplinu kojom strast puni naša tijela. iskreno, mislim da sam prerano počela s tim svim.. znate na što mislim^^ i htjela bih raspravljati s vama danas o ovome. sve više mladih stupa prerano u spolne odnose. znam čak i po sebi, meni je bilo 16. ok, sretna sam što sam bila dovoljno informirana o svemu tome. zaštitila sam se i dobro promislila o svemu tome.. bila sam jedna od sretnijih. i da, nije mi žao jer s tim dečkom sam još i sada i imam osjećaj da ću ostati još dugo dugoooo... zanima me kad ste vi prvi put? i jel mislite da nam škola pruža adekvatno obrazovanje što se toga tiče? ili mislite da je stvar na roditeljima da nas tome nauče?? mislim na kontracepciju naravno. ja sam imala i informacije iz škole, od roditelja i s interneta. i prije nego što sam išta pokušala otišla sam kod ginića da mi pripiše pilule. zanima me čime se vi štitite i da li se uopće štitite? iznenađuje me broj osoba koje znam, mojih vršnjakinja, koje su sada trudne. i iskreno, nije mi jasno... što su one se upustile u to bez ikakvih informacija?? ili su jednostavno ignorirale rizik... možda vam se ovo čini preosobna tema, ali mislim da nebi trebao biti problem raspravljati budući da smo više manje sve anonimne ovdje... u svakom slučaju ja nisam požalila, ali ja sam bila spremna u svakom pogledu. imala sam i zaštitu i informacije i sigurnost da je on onaj pravi. kako se dogodi da se netko upusti u to bez toga svega?? i da mi se dogodi kojim slučajem trudnoća (iako mislim da se to nikako neće dogoditi), sigurna sam da bi se mogla pouzdati u pomoć svojih roditelja, a spremna sam i žrtvovati se za to dijete. evo, čist sam ovo napisala jer me zanimaju vaša razmišljanja i iskustva... da se ne uvjerim da je cijeli svijet otišao kvragu... |
