ispričavam se što vam nisam komentirala postove, ali u strci sam s vremenom pa mogu komentirati samo vikendom... tak da ću vam sad to prokomentirati:)
Bacim pogled prema ogledalu. Kosa zavezana u punđu želi van iz nje i hitno treba toplu vodu. Perem je. Mokra, duga i teška, pada mi na leđa.
Pogled mi padne prema nogama. Male, sitne, jedva primijetljive dlačice mi vrište: Imaš pikave noge!! Uklanjam ih. Iako njemu to ne smeta, čak namjerno prolazi rukom po mojim neobrijanim, pikavim nogama samo da mi se smije kad se bunim. Stavljam miris na vrat i šminkom pokušavam jače istaknuti plavu boju očiju. One veselo zatrepću. Nanosim labello na ispucale usne i nadam se da će iscijeliti u roku od pola sata, jer se onda nalazim s njime. Ne smijem staviti sjajilo. Ne voli kad ostaju šljokice po njemu. Trbuh mi napominje da je još uvijek tu, proporcija većih nego inače. S uzdahom oblačim stare, malo šire traperice i rozu pamučnu majicu. Ionako neće biti na meni kasnije. Navlačim role na noge. Sad sam spremna.
Sviđa mi se biti u njegovom zagrljaju. Osjetiti njegov dah na svom vratu. Volim kad nam se smijeh spaja u jedan. I volim kad me škaklja jer obožava kad se smijem.. Volim kad nam se prsti na nogama dodiruju pod toplom dekom. Lijepo mi je kad me svojim snažnim rukama obgrli nježno.. I volim se osjećati kao kap vode na njegovom dlanu. I na trenutak zaboravljam sve brige koje me inače muče.
Dolazim doma. Prežderavam se ko svinja i dok jedem u kasnim noćnim satima razmišljam o tome kak vjerojatno to nebi trebala raditi jer cijeli dan pazim na kalorije kako bi smršavila, a sad se tovim. Ali nastavljam jesti ignorirajući glas grižnje savijesti. Trbuhu se to sviđa i reko je da želi biti veliki dečko, u čemu mu ja očito pomažem -.-
Ležim u krevetu. Prije spavanja pomislim kako bi bilo dobro da sutra učim budući da imam puno posla. Napravim plan sutrašnjeg dana i zaspim kao i svake večeri. Ujutro se probudim i radim sve samo ne ono što je u planu. Ponovno odgodim sve za sutra, kao i svaki dan.
A sad.. Došla sam u svoju sobu kako bi uzela knjigu i čitala lektiru. Međutim na putu mog pogleda prema knjizi našao se laptop koji mi je rekao da moram na blog, napisati novi post i prokomentirati vaše.
I da, tako se moje tijelo urotilo protiv mene.
Post je objavljen 13.11.2010. u 12:31 sati.