|
Kako da govorim o tebi? Studeni je bio hladan i sniježio je u siječnju sumorne magle vukoh do vječnosti polako odlaziš domu uzbrdo svjetlo rano posustaje. Ti, zarazno znaš koliko znači poznati sebe slušati, gledati, uzvratiti biti drukčijeg pogleda, uz prirođenu različitost, i željom za nečim boljim sigurnim, a opet nesigurnim. Kada idemo našim putanjama ne razmišljam možda jer u oblacima i nemam pojma o ničemu, a pogotovo ne kako ja izgledam drugim očima? čak ne želim ni znati ne iz zaštite, ne iz bijega već iz dosega visine. Sjetiti ćeš se, možda, tko zna... to što ti pisah, tek tako imalo je vizuala sa i bez uvjetnih suprotnosti. Ne trebam pitati, da'l piše glupost - svakako da ne ... I kako se samo nekad zaprepastimo pred šutnjom. Kako da govorim o tebi ti znaš da ja uopće nemam pojma o ničemu da te ne poznam ili poznam bog zna kako na neki moj način kako ja nosim zauzete misli …, a studeni je hladan ,hladan i sniježio je u siječnju već odavno predavno |