gledajući zamagljen horizont lovim sjećanja koje nemilosrdno ispiru kapi kiše pusti grad i dalje živi i duhovi se susreću u njemu, a podrhtavajući i ptice lete tek srce mi ispusti suzu loveći zrna ljubavi ruševina sjene prošlosti postaju veselije plešu jasnim koracima lepršavo poput djece igrajući se bezbrižnim snovima i dan mi prostire novu nadu poput stiha najdraže pjesme |