gledajući
zamagljen horizont
lovim sjećanja
koje nemilosrdno
ispiru kapi kiše
pusti grad
i dalje živi
i duhovi se
susreću u njemu,
a podrhtavajući
i ptice lete
tek srce mi
ispusti suzu
loveći zrna
ljubavi ruševina
sjene prošlosti
postaju veselije
plešu jasnim
koracima lepršavo
poput djece
igrajući se
bezbrižnim snovima
i dan mi
prostire novu nadu
poput stiha
najdraže pjesme
Post je objavljen 21.01.2021. u 18:06 sati.