In Between Dreams

moram priznati da me vec dugo neko nije tako ugodno iznenadio:)




...ovo u svakom slučaju postaje sve zanimljivije;)))

jel se mozda i vama čini kako bi se ove dvije loptice jakoooo ljubile:))))?

Prije nekih mj. dana, u noći kad i nisam se najbolje osjećao, nakon izlaska u grad kod autobusnog kolodvora mi na parkingu u mraku priđe stariji čovik sa namjerom da me nešto pita...da je neki drugi trenutak vjerovatno ga kao i većima ljudi nebi ni pokušao saslušati...ali jesam...
...počeo je pričati..."znate, ja sam vam dalmatinac...ja se nasmijem..i ja sam pa sta;))..." htio bi vas zamoliti jednu stvar...naime, zaspa san na autobusnom i neko mi je ukra sve dokumente, a inače san sa otoka Ugljana, iz Preka"..."i sad san bez dokumenata i bez love, a već sam od sinoć tu i niko me ne zeli saslusati...u policiji su mi dali potvrdu za dokumente i rekli da mi ne mogu pomoći oko karte i novca..."
...kad sam mu rekao od kud sam ja... on je zna jednog čovika iz Preka koji živi i radi u mom mistu i koji je častan čovik...neznan...sitija san se sta da se ovo događa mom starom ili nekom sl. ...
...otiša san s njim do šaltera...pita kad ide prvi bus za Zadar...teta mi rekla da ide za 5 min i da se pozurim...uzeo sam mu kartu i reka da pozuri jer ce mu pobići bus...htio je uzeti moje podatke da mi vrati lovu , ali rekao sam mu da požuri jer...

...otisa je prema busu...

vratio sam se do auta i odveza doma...dok sam se vozija u glavi mi je bila misao kako nikad neću znat sta je stvarno bilo sa tim starim...

...nadam se jedino da je stvarno stiga doma...

Koliko malo je potrebno da nekoga zamjetiš
Koliko malo je potrebno da nekom kažeš lijepu stvar
Koliko malo je potrebno da nekoga nasmiješ
Koliko malo je potrebno da budeš nesebičan

Koliko malo je potrebno...

Neki kažu...to su samo riječi...

ali riječi su bitne...mogu te učiniti sretnim i beskrajno rastužiti...

neki govore samo da bi govorili...a ne nesto rekli...kao da skrivaju prazninu svojih misli beskrajnim stavljanjem u niz nebitnih pojmova...

s druge strane postoje ljudi koji malo pričaju...ali kad progovore njihove riječi nose dubinu i smisao...pa i onda kad se šale:)...

tu me fascinira uvijek i beskrajno jedna moja "pen prijateljica"...koja je nekakav mix tj. ona jako puno govori (jedva da hvata zrak..imam ponekad osjećaj;))...ali zbori u isto vrijeme mudro...ko zna hoće li se prepoznati ako ovo pročita ;)))hihihi...mora san biti malo zločest:)))

Posebna priča sam ja...

ustvari, da krenem ovako...

...vrlo je tesko procjeniti kako tvoje ponašanje i posebno način na koji komuniciras sa okolinom djeluje na istu tj. kako te ista ta doživljava...

sebe smatram u načelu vrlo veselom (light:)) osobom koja ne preza da i kroz riječi izkaže trenutne osećaje prilično exresivno:))...kao ljubav prema nekom do koga mi je stalo...bilo je situacija kad sam i pretjerao...priznajem;))ah..al svi mi griješimo...dont we...dont we;)?!

ono šta mi je interesantno...a ponovilo mi se par puta je da cure koje su mi se sviđale kažu da sam jako slatkoriječiv...

kad ti to neko kaže možebitna su dva tumačenja tog pojma...
a) da pričam isprazne priče ili
b) da imam taj "talent" kojeg očito nerijetko koristim...obasipam je riječima koji opisuju moje osjećaje...jednostavno izljeću iz mene...pravi varomet riječi i osjećaja;)...

za neke ljude sam siguran da su me doživjeli kao površnog...ali nekako me to i ne dira...ono šta me zaboli je kad mi to kaže neko do koga mi je stalo...

osobno mislim da sam više tip b)...slatkorječiv...vrckav...domišljat..."ponekad" duhovit ali najviše od svega iskren...iako...subjektivan sam, znam...al ipak...:)

pitam se samo vrijedi li se mijenjati da se nekom svidiš...pa bio to i dio kompromisa kojeg "trebas" napraviti...neznam...(ustvari znam...;))

...pokušao sam nedavno...bila je "savršena" rekli su svi...al meni je nesto falilo..falila mi je ta exsplozija riječi...osjećaja...pokušao sam...ali na silu jednostavno ne ide...i nije išlo...

Jer...želim biti ja...kad ljubim da letim...kad nisam dobro da sam u crnjaku...da to ljudi čuju, osjete , znaju...

umjesto da cijene, ljudi često osuđuju kad kroz riječi želiš biti svoj...

Dakle,

riječi su bitne

ili

... sve to samo su riječi...uzalud napisane, izrečene, kao bačene niz vjetar ...

...na svakome je da osobno procjeni...

ili dvosobno...ili trosobno...ili četrveros...:))))))

naime...danas kad medo išao je u dućan...rekao je DOBAR DAN!...

- Dress code - krzno_casual;)
- Osmijeh - meden:)
- Bol - na Brachu
- Anti - depilacijski pokret :)ko zna zasto!?
- Rihanna - medena:)

- Duh - as a spirit...or a ghost...jako čeznutljiv film though
- Aerobik - instruktorice?!:)))uff...ne ne...viljuskariiiiii...
- Neon City - oko mede sve je samo šuma neona...globalicacija uzela maha...nema više ni zeke...ni lije... "jedino taj pijevac uporno me budi svako jutro;))) u 4h...ebem ti tu technologiju...poklonit cu mu svoju budilicu...majke mi;)... majke mi:))...platit ću koki da ga umara...da duze bdi...:)))duže ce i spavat...platit cu koki...majke mi:)))"

Evo opet mede...na licu mu smile...danas vrti film u natrag..i pita se...pita se medo...jel žali za svim do sada...

...ne žali medo...

ni za jednom sekundom;)))...

samo pita se...šta krije ta šuma...ne boji se njene neizvjesnosti...kroči kroz nju...kročio je i danas...sve do dućana;)))...tamo gdje rekao je..."dobar dan;)))"


naime...danas kad medo išao je u dućan...rekao je DOBAR DAN!...

Isti ljudi, druga lica
s druge strane ulice

šta tu vrijedi, smisa nema
s druge strane ulice

s druge strane ulice si ti
nesretna i tuzna

većina drži border line
a linija je tanka
između razuma i ludila
stvarnosti i sna

s druge strane ulice si ti
pitaš li se gdje sam ja...

i jesam li i tebi ja
s druge strane ulice

Ne prođe dan da ne pomislim na tebe
...obučem "superman" odijelo...
...odlutam daleko...zaborav gdje kuje planove

Ne prođe dan da ne pomislim na nas
snove istkane od želje
tišinu poljupca

I prolazi za danom dan
magla ih budi, oblaci oblače
okrenem se...tišina

Ne prođe dan...
a ja ipak

Sretan sam