In Between Dreams

16.03.2006. Munich
Snoop ima 2 tickets 4 Jack Johnsons concert!!!
...sinoć me zvao...mislim da ne trebam dodatno komentirati...

Svaki put kad platim "kaznu"..a ovaj put je to za parking u 2 zoni u zg...(vjerovali ili ne 200,00 kn jer pola sata nisam platio parking...)dogodi mi se izvaredan priljev novca ...uglavnom prilično veći od kazne...

Sjetim se nekih situacija...uvik riskiram..ali i uvik izvučem gain :))kako sam to samo ja:))..oni koji me poznaju, nasmijali bi se sad...ali...evo jedne kratke crtice...
...kad sam išao na razgovor za posao koji sad radim, bio je kraj mjeseca..imao sam zadnjih 150,00 kn...nisam imao auto, a morao sam iz firme u kojoj sam tad radio nekako doći do "nove firme"...dogovorio sam se s nekim simpatičnim taxistom da me preveze preko cijelog grada za 150,00 kn...teški risk i neizvjesnost....ali....za 2 tjedna sam dobio novi, prilično bolje plaćeni posao...

Ponekad imam osjećaj da me prati nekakva neobjašnjiva sreća..i čini me sigurnim pri odlučivanju u životu...vjerovatno i neko od Vas ima taj feeling ...pa me razumije...

Ponekad imam potrebu da se dam...da učinim "dobro djelo"...svakodnevica nas toliko zaokupi da zaboravimo na ljudskost u cijeloj priči...zadnje šta je i mene izgradilo i ispunilo je bila mala škola košarke za klinca od tatinog frenda...njegovi vršnjaci su ga odbacili, a mali je tako poseban, ima jak humor:))...iako iskreno nije po definiciji sportaš, toliko je želio zaigrati s nekim basket...uzeo sam svoj kožni lunba i proveo s njim cijelo poslijepodne viseći na košu u kvartu...ismijali smo se ka dva naj frenda..inace ima 13 god:)))....baš me njegov stari nedavno zvao, da su ga u školi ipak primili u tim...izmamio mi smješak mulac jedan...tako malo, nekom je ponekad tako puno...

Ne kužim ljude koji se ne daju...kod mene je to nešto slično kao sa već gore navedenom kaznom-nagradom...trud i vrijeme koje "potrošim" da se nekom posvetim vraćaju se višestruko...sad kad razmislim...zato se možda dajem cijeli i u ljubavi...iako sam ponekad svjestan da je to neodrživo...po meni nije bitno jeli održivo..bitan je osjećaj..trenutak...taj svima nam potrebni i priželjkivani trenutak koji ustvari traje cijeli život i kojeg ti niko nemože izbrisati iz sjećanja...
Neki se možda i neće složiti s mojim riječima ali na kraju dana ostaju ti takvi trenuci, koji probude sjećanja i vrate smješak na lice nakon napornog dana...

..i dok pišem, slušam Jack Johnsona...i prisjetim se...nabacim taj smiješak o kojem sam pričao...pijuckajući vino natopljeno znojem moga starog...danas sam ima težak dan, kojem je red da završi na ovakav način...sa smješkom...jednom ga je neko procjenija na million dollar....al nije on na dolare mislio:)))sretan sam sta imam takvog frenda...opet se smijem:)))...sve skupa malo nepovezano...prizanjem:))))

Jednoj "smišnoj" dalmaTinki san osta dužan da ne ljubim ja nikog posebno...ja ljubim sve:)))..pa nek se shvati kako god...jer da sam nekom da ključe kovčežića svoje ljubavi..vjeruj mi ...znali bi:)))

Sve Vas puno voli Vaš Bu Bu:))

(ovaj put san bija malo duži...radim si na egu..heheh)..mora san..jače je od mene...ubogog škorpiončića:))