Tragično

ponedjeljak , 04.09.2017.

Ovako postupaju s kršćanskim djevojkama u islamskim zemljama

U Lahoru, dok su se tri kršćanske djevojke od 17, 18 i 20 godina pješke vraćale kući s posla, prestigli su ih autom četiri mlada dobrostojeća muslimana, s grubim pristupom i s prijetnjom da uđu u njihov auto „da se malo provozaju i provesele“.
Djevojke su objasnile da su „vjerne kršćanke i da ne žele imati seksualne odnose prije braka“ – što je naravno zabranjeno i u islamu – pokušale su pobjeći, ali im je jedan od napasnika povikao: „Kako se usuđujete bježati od nas, kršćanske djevojke su isključivo namijenjene jednoj stvari: zadovoljstvu muslimanskih muškaraca“.
Poslije toga ta četiri mladića su ih slijedili i udarili svojim autom. Dvije djevojke su slomile kuk i rebra, dok je treća, najmlađa, Kiran Masih (na slici) umrla nakon što su je napadači, smijući se, pregazili.
Pakistanski ong „Pokret Solidarnosti i Mira“ objavio je da „svake godine“, u zemlji, „oko 700 djevojaka je oteto, silovano i prisiljeno preobratiti se i ugovoriti islamski brak – brojka iznosi skoro dvije na dan a svijet gleda bez da čini išta“.
Pored toga neki pakistanski građani objasnili su da se i „kršćanske curice (ili ženska djeca) smatraju roba za oštetiti po želji. Njihovo pravo je iskoristiti ih. Po mentalitetu zajednice to niti malo nije zločin. Muslimani ih smatraju ratnim plijenom“. Ni više ni manje od onoga što Isis čini u Siriji i Iraku ili Boko Haram u Nigeriji.
Organizacije za ljudska prava i vjersku slobodu žale se da se u Pakistanu rijetko istražuju nasilja nad kršćanima i nemoguće je da budu kažnjena u pravnim sjedištima.

Odgovor Anđi iliti AnaBoni https://blog.dnevnik.hr/kunigunda

nedjelja , 03.09.2017.

Kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mahnula na Kornatima, uslijedile su neviđene kritike na društvenim mrežama i portalima. Ipak, pomalo neočekivano u njenu obranu stao je SDP-ov načelnik Tisnog Ivan Klarin.
Među portalima koji su problematizirali ''mahanje'' bili su lokalni Šibenik.in i nacionalni Index. Dakako, sporna fotografija Predsjednice nastala je, ne na spomen području, već kada je Predsjednica sišla s padina otoka do mjesta na obali gdje se trebala ukrcati na brod. Tamo ju je, naime dočekalo mnoštvo ljudi koji su se htjeli s njom fotografirati.

" Kao načelnik Općine Tisno i saborski zastupnik SDP-a moram reagirati na medijske kritike posjeta predsjednice RH mjestu stradavanja vatrogasaca na otoku Kornatu na temelju jedne fotografije koja nije i ne može biti mjerodavna cjelodnevnom obilježavanju 10. obljetnice stradavanja vatrogasaca. Kako sam i sam jučer sudjelovao na komemoraciji, želim naglasiti da je gospođa Kolinda Grabar-Kitarović prvi predsjednik države koja je posjetila mjesto stradavanja te zajedno sa roditeljima, prijateljima i rodbinom odala počast preminulim vatrogascima s pijetetom i poštovanjem.
Ne ulazeći u politički kontekst rada predsjednice RH te na prvo mjesto stavljajući traženje istine i obilježavanje ove tragedije i kao čovjek koji je od početka uključen u događaje oko tog nesretnog dana, smatram da nije potrebno kritiziranjem jedne usputne fotografije zasjenjivati značenje ove komemoracije i predsjedničinog posjeta. "

IME NEPOZNATOGA DJEČAKA

petak , 01.09.2017.

Velepromet… Užas, strava…

Vrijeme stalo – Nebo šuti.

Gdje dušmana lebdi slava,

Gdje urliče đavo ljuti,

Gdje na zidu ‘‘Slobo’’ piše,

Gdje krik smrtni uši para –

Sedamdeset ljudi diše

Branitelji Vukovara.

Sveti Bono i svi sveci

Pogledajte tužnu grupu;

Kom skriviše, netko reci,

Da na srama vise stupu?

U svom gradu svoj znoj lili,

Od postanka mirotvorci.

Ko hrvatski djedi bili

Za Dom spremni – časni borci.

Nema krivnje. Savijest čista,

Tuđu mrvu nisu htjeli.

Učila ih vjera Krista:

Po pravdi se plaća dijeli.

Sedamdeset sirotana

Jučer borci, danas ‘ništa’

Sjećaju se sretnih dana,

Slobodice i ognjišta.

Ne. Ne plače duh junaka,

Zar bi junak vrli plako?

Već mrska mu srbošaka

Agresorskog rata pak’o.

Suri orli tuđeg neba

Vukovarska ruše gnijezda,

Srbiju proširit treba,

Nek Petrova zasja zvijezda.

Sedamdeset ljudi sluša:

Crna smrt se šulja, ceri,

Pokajanje moli duša

Oko đavla žrtve mjeri.

Četnik Dule, ko hijena

Vreba, hoda, žrtvu traži,

Hladno srce od kamena

Bijednog stvora prijetnjom draži.

Lav obijesni gleda, reži,

Rakije mu nikad dosti,

Krv hrvatsku piti teži,

Nesretnicim’ mrvi kosti.

Sedamdeset mučenika,

Bože, tko je sad na redu?

Kog će klati gladne psine

Da mu živom srce jedu?

‘‘Tebe hoću, tebe neću,

Danas, sutra, isto ti je.’’

Bocka Dule i popijeva:

Nema zemlje do Srbije!

‘‘Hej bre, momče, hajde vani,

Kog se bojiš, Hrvatino?

Glavu gore, mirno stani

Da ti leglo materino…’’

Usta mladić, ali jao,

Glas nečiji ljuto cvili:

‘‘Ne dirajte mojeg brata,

Smiluj mu se, striko mili.’’

Nogu dragog brace uze

Priljubio uz nju lice,

Jeca, lije gorke suze –

Dijete majke Hrvatice.

Stariji bi bratac išo,

Mlađi nogu pustit neće.

Viknu Dule: ‘‘Nek ti bude

Lepe sreće – sred nesreće.’’

Odahnusmo. Nebu hvala

Ima duše u krvniku.

Savijest ga je prodrmala

Da ne čini zla bijedniku.

Ali jao! Božji ljudi –

Pijani se četnik trže:

‘‘Deder mali, mjesto brata

Van izlazi. Brže, brže…’’

Nasta metež, ljudi cvile,

Ajme Bože, pa zar dijete?

Četrnaest tek mu ljeta,

Što činite zvijeri klete?

Stariji se bratac diže

Pred zlikovcem ruke sklapa,

Bracu ljubi, molbe niže,

Niz obraze suza kapa.

– Gospodine, pustite ga,

Cvjetak je tek nježan, mlađan.

Ja ću ići mjesto njega,

On je majčin sinak slađan.

‘‘Bre, zaveži!’’ Dule dreknu

I odvuče žrtvu vani.

Sedamdeset ljudi jeknu,

Ljuta bol im srce rani.

Glas urliko: ‘‘Skidaj stvari,

Želim da te vidim gola.

Ne vredi ti brale više

Nevinosti aureola!’’

‘‘Nemoj striko, sramota me,

Nikome kriv nisam bio.

Sažaljenja imaj na me,

Mrava nisam pogazio.’’

‘‘Skidaj stvari!’’ prolomi se

Srbovraga bijesna dreka.

Plač dječaka orio se

Vrag razori hram čovjeka.

‘‘Boliii, strikooo, boli jaaakoooo!

Pustite meeee… Majkooo, jaooo!

Nemojte me živog rezat…’’

Anđeo je izdisao…

Velepromet… Užas, strava,

Sjećanja se strašna bude…

Slika ružna i krvava…

Čujem roblje, svoje ljude,

Ponavljaju vječni ‘‘Zašto

Rod hrvatski stradat mora?

Zar zlikovcu Bog bi prašto

I dao mu rajskog dvora?’’

Slušam krike dječakove

I umirem skupa s njime;

Ubiše ga. Ni sad ne znam

Kako mu je bilo ime.

Marija Dubravac, Brisbane

(Napisano prema izjavi Vilima Karlovića, branitelja, koji je prošao svoj pakao u vrijeme srbske agresije, u Vukovaru, 1991).