petak, 22.02.2008.
bla...bla...bla...
danas sam u 9 išla odgovarati engleski i prooošla sammmmmm. fala bogu i odma nakon toga pisala 2 kolokvija kod jelušićke. mislin da ću jedan proći a drugi neću. ma živo mi se jebe.
sinoć sam se posvađala sa dragom mi mamicom. joooooj, ponadala sam se da neko vrime neće samnom pričat, al fala bogu da mi je uništila taj san. stalno mi govori da se ponašan ko dite od 2 godine, al stvar je u tome što ona ne da da ja odrastem u njenim očima. za nju sam još malo dite, mamina maza il tako nešto. al najbolje kad ona uvati svoj konzervativni govor tipa muško-ženska prijateljstva ne postoje i tako. prema toj njenoj izjavi ispadan najveća kurva jer iman skoro sve muško prijatelje. al ajd, nema veze. fala bogu da se na blogu mogu ispuvat.
al zanimljivo je to da je cilo vrime vrištala po kući i čekala kad ću se ja uključit u svađu i početi vrištati po ciloj kući, al nisan joj dala taj gušt, jer se ona time hrani, a prema svim onim psihološkim knjigama koje sam pročitala: pametniji popušta, pa sam se samo isključila i mislila na neke druge stvari.
ako imate istih problema s tim vrištanjem potrebno je samo u sebi pjevati pjesmu koja vas opušta ili mislite na nešto drugo sve dok u potpunosti ne budete sposobni da ne čujete deranje. ja koliko sam se ispraksirala već godinama, mogu se isključit kad god oću - sve je stvar psihe.
ali ako možete razgovarati sa starcima ko ljudi, uvijek sam za neki kompromis. jer nekad triba znati popustiti i dogovoriti se
22.02.2008. u 12:33 •
0 Komentara •
Print •
#
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (21)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
na ovome chudu pisat ću o svemu i svačemu, o mom životu, filmovima, glazbi......joj pa uglavnom o svemu
zašto smo se sreli kad za nas nije postojalo sutra?
život je kao mjesec; čas pun, a čas prazan.
kad te život razočara, a sreća ode daleko, sjeti se da te u daljini još netko voli.
gdje li je sada? s kim ljeto dijeli, i da li se barem nekada sjeti, da jednog ljeta mi smo se voljeli!
kad jednom shvatiš ti, što sam ti bila ja, plakat će dugo, dugo ta tvoja oka dva.
i noćaš će zvijezde padati, i noćas ću isti san sanjati, i istu želju željeti, ali tebe i tvoje usne nikad neću imati.
ako me ikad ostaviš, molim te ne čini to u proljeće kad se druge ljubavi rađaju, a naša umire.
sreća je tamo gdje si ti
odlazim, želim da te prebolim, nisu nam isti putovi suđeni
želja je ono što vas navodi da se ljubite čak i onda kad više uopće ne želite da ostanete zajedno.
ljubav je ono što vas navodi da ostanete zajedno čak i onda kad više nemate želje da se ljubite.
tisuću puta postavljam pitanje što je život? svi šute, gledaju me i odlaze!
tako te malo ima tamo gdje ja idem...
volim, dakle postojim!
ako se obriješ sjekirom, ujutro ćeš spavat kao zaklan.
posuđujte novac od pesimista; oni ne očekuju da im ga vratite
bolje ispasti budala, nego iz aviona!
''SRETNA SMRT''
''UMIREM,
I HOĆU DA TO BUDE TOČNO U PONOĆ,
I ŽELIM,
DA SE SJETIM TEBE, ŠTO GLEDAŠ ZAČUĐENO;
UMIREM,
I TI PRAVIŠ TUŽNO LICE,
NE PLAČI, JER OVO
ĆE BITI
SRETNA SMRT
''JEDNOJ PRIJATELJICI''
KAD SUNCE SPUSTI SVOJE RUKE
NA POLJANE TVOGA TIJELA,
KAD RAĐANJE DUŠE POTRAŽI HLAD,
NE ZABORAVI ME!
KAD SE TVOJE MISLI
VRAĆAJU U SJENU PROŠLOSTI,
TI UBERI CVIJET TVOGA SJEĆANJA
I NE ZABORAVI ME!
''TI SI''
TI SI SAMO MOJA BOL
ŠTO ŽIVI U VEČERNJE SATE
TI SI SAMO BLISTAV SJAJ
U VRTLOGU DUGIH BOJA
KOLIKO JOŠ ZVIJEZDA TREBA
DA PADNE, PA DA SHVATIM
DA VIŠE NISAM TVOJA
''KIŠA''
KIŠU SAM ZAMOLILA
DA TE IZ MOJIH MISLI IZBRIŠE
DA NE OSTANE NI JEDNO SJEĆANJE
OD TE SILNE LJUBAVI PREMA TEBI
DA ZABORAVIM
TVOJU CRNU KOSU
MILI POGLED TVOJ
I TVOJU LJEPOTU
SVE, ŽIVOTNI CILJ MOJ.
....
UMRIJET ĆU JEDNE
TIHE NOĆI
KAD CIJELA PRIRODA SPI
I ZA MNOM NITKO
PLAKATI NEĆE, NITKO
ČAK NI TI
''ČOVJEK U OGLEDALU'' (SIEDAH GARRETT I GLEN BALLARD)
POČINJEM OD TOG ČOVJEKA
UOGLEDALU
OD NJEGA TRAŽIM DA SE
PROMIJENI
I NEMA PORUKE KOJA BI
MOGLA BITI JASNIJA
ŽELIŠ LI POBOLJŠATI SVIJET
POGLEDAJ SEBE,
PA ONDA OSTVARI PROMJENU.
...
jednog dana kad ne budemo
sjedile u istoj klupi i kad
ne budemo pričale na sav glas,
obećaj mi da ćeš se sjetiti nas...
jednog dana kad budeš
kasnila na prvi sat i kad
nekoj drugoj budeš pričala na sav glas,
obećaj mi da ćeš se sjetiti nas...
jednog dana kad više ne budeš
učenica, i kada ti lice prekriju sjene
obećaj mi da ćeš se sjetiti mene.
