PrAvI gEnIJe LJuBaV nE iSkAzUjE uLaSkOm U LJuBaV, vEć IzLaSkOm Iz NJe

htjela bi vam reci kako se osjecam trenutacno. u meni postoji bujica osjecaja. ljubav, sreca, tuga, bol... sto me tjera da se osjecam ovako? neodredeno? toliko toga je u meni. jos uvijek neizrecenog. mozda to nesto i nema imena, a mozda ja to ne znam objasniti. cak i kada pokusam, rijeci ne izlaze iz mene. samo tisina. tisina. sve boli, ali nista vise nego ona. ponekad sam tuzna. ponekad mislim o cudnim stvarima. ponekad razmisljam sto bi bilo da sam... ponekad sam sretna. uspijeva mi. volim biti sretna. smijati se, pjevati, plesati. vrijeme, moje stanje, trenutacno je monotono. ja se osjecam slabo. nije mi ni zdravlje najbolje. iz dana u dan sve sam slabije. kao da mi netko sise dusu. sjedim u sobi. radio svira. vijesti. cujem glas na radiju... ''dvije 14ostogodisnjakinje se bacile sa vrha zvonika... nitko ne zna razlog... bile su vesele osobe...'' sto se dogadalo u glavama tih djevojaka? nitko nije ni slutio da bi mogle napraviti tako nesto. roditelji i prijatelji su shrvani bolom zbog velikog gubitka. sve veci broj ljudi se odluci na samoubojstvo. nitko ne poznaje nikoga dovoljno. pa razmisljam, sto ima u tim ljudima da se odluce na... smrt? tko zna kakvi su u dusi? sto ih muci? neda im se zivjeti? nitko ne zna. postoji toliko puno ljudi sa laznim osmijehom na usnama. mozda sam i ja jedna od njih. ? fali mi ona moja snaga. cesto mi se dogodi da odlutam negdje daleko mislima. ponekad mi on nedostaje. ispricao mi se je. zbog svega sto je napravio. zbog toga sto me povrijedio. rijesili smo neke stvari. neke rijeci su ostale neizrecene. mozda cak i neke s njegove strane. mozda. nije vise ni vrijeme ni mjesto da o njemu mislim. ali ponekad mi nedostaje, sjetim ga se. to je u redu, zar ne? on je ponekad tuzan. vidim ga. mozda sam si to umislila, a mozda ga i predobro poznajem nakon svega, pa mi neke stvari ne moze sakriti. grozno, zar ne? kako vas neki ljudi poznaju. kako netko zna da sam tuzna cak i kad se pravim sretna. kako me netko poznaje vise no sebe. kako mi netko nadopunjuje recenice. nije to uvijek grozno. samo u onim trenucima kad ne zelis da se nesto dozna. ja... nemam razloga biti tuzna. netko novi se usuljao u moj zivot. mada i nije bas novi. znate vec... S. <3 lijepo se osjecam kad je pokraj mene. iako ce to biti rijetko. samo vikendima. mozda mi on pomogne da se ne osjecam ovako slabo. ne zelim biti pesimist. ne nedostaje mi trenutacno mnogo toga u zivotu. ali osjecam se slabo. mozda samo period... zelim opet imati onu forcu... forcu za se borit...

...zAljUbLJeNa MaLa...

PrIjAtELJ jE cViJeT jEdNoG tReNuTkA i PLoD vReMeNa

cesto znam spomenuti i prijateljstvo u svojim postovima. imam dosta prijatelja. ti su ljudi za mene nesto posebno. svaki od njih je poseban, svaki od njih je uvijek uz mene, svaki od njih me tjesi, smije se sa mnom... svaki od njih je, takoder, vrijedan mojih suza. uvijek sam imala zenske prijateljice. to su moje najbolje prijateljice koje su uz mene i dan danas. sa njima dijelim sve. prije malo vise od godinu dana upoznala sam, preko svog bivseg, jednog simpaticnog decka. nije se prestajao smijati. postali smo prijatelji. u pocetku i nismo bili tako dobri kao kasnije. kasnije smo bas postali pravi prijatelji. ispunjali smo si dosadu cestim telefonskim razgovorima i brbljanjem preko msna. najvise nas je, smatram, povezalo to sto se njemu svidala moja prijateljica. znao mi je satima pricati o njoj pitajuci se koji je razlog zasto osjecaji nisu bili obostrani. znala sam i ja njemu satima pricati o njemu. uvijek je bio uz mene. u svakom trenutku. iako ga cesto nisam shvacala. iako se znao naljutiti zbog neke sitnice i ne javljati mi se danima. uvijek smo se pomirili na jednak nacin. isplazio bi mi jezik kad bi prolazila pokraj njega i tad sam znala da se vise ne ljuti. ali, sad su stvari malcice ozbiljnije. posvadali smo se. on se ljuti na mene jer u jednom trenutku nisam stala uz njega, vec uz svoju drugu prijateljicu. iako je u pocetku i bio on kriv jer je to rekao. sad sam ja kriva. kaze kako je sve bila sala. kako je on uviijek bio tu za mene. kako nisam stala na njegu stranu. jednostavo jos ne vjerujem u one rijeci. . . nema vise prijateljstva. nebi htjela da se sve zavrsi zbog jednog glupog nesporazuma. sjecam se dana kad je mi je rekao kako sam mu ja nabolja prijateljica, kako meni uvijek sve kaze. sjecam se dana kad mi je rekao da me voli. koliko je trebalo da se to prijateljstvo stvori, sada se u jednom trenutku srusilo. kao kula od karata. tesko mi je. placem. mozda ne zbog toga sto smo svadeni, vec zbog nacina na koji je sve zavrsilo. najbolji moj prijatelju... uvijek si to bio i uvijek ces to ostati. hvala ti na svemu. oprosti. volim te.

...zAljUbLJeNa MaLa...

PrIčA o OsJeĆaJiMa

Ludost je predložila osjećajima da se igraju skrivača. Kad su se svi osjećaji sakrili, ludost je krenula da ih traži.

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula po treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predložila:

"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je među osjećajima."

Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
"Skrivača? Kakva je to igra?"

"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada završim sa brojenjem, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronađem, taj je Pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.

Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesovalo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.

Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.

Oprez nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.

Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero,
a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.

Sebičnost je pronašla skroviste, ali samo za sebe!

Laz se sakrila na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Požuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

"Milijun!", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.

Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.

Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti.
Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.

Od tolikog traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.

Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.

Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbijesnila, ugledala je ružičnjak.
Zašla je među ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla, počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.

Odjednom se začu bolan krik.
Ružino trnje izgrebalo je Ljubavi oči.
Ludost nije znala što da učini.

Pronašla je Pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Od tada je Ljubav pobijednik nad osjecajima, ali je ostala slijepa, a Ludost je uvijek prati.

...zAljUbLJeNa MaLa...

ZaMiJeNiT ćU tE...

osjecam da tonem...
uporno me prati. ta prokleta proslost. zasto mi se to dogada? zasto me uporno prati? zasto mi neda da krenem dalje? zasto me proganja? zasto, zasto, zasto? tisuce pitanja, niti jedan odgovor. i zato sam odlucila. bar cu pokusati. okrenuti joj leda. i krenuti dalje. jer ne zelim vise ovako. on me tjera na sve ovo. tjera me da mislim kako mu jos znacim. tjera me da se nadam. i ne znam da li mu mogu vjerovati. trenutacno, ne. ne vjerujem mu. i zelim da mi dode i da mi kaze sve. sve na sto me navodi da mislim. treba mi da me uvjeri u to. jer, mali, ne zvucis mi uvjerljivo. i zato... okrecem se. okrecem leda proslosti. okrecem leda tebi. necu vise zadrhtati kad ti cujem glas, necu ti vise pogledati u oci. necu te vise voljeti. laz. lazem. opet lazem. zaplicem se u ove lazi. ne mogu vise. hocu cuti barem jednu istinu. od tebe. reci mi. ja cu tebi reci...
.kako mi zaklecaju koljena kad te vidim.
.kako mi srce ubrzano kuca kad si tu.
.kako se osjecam lijepo u tvom toplom zagrljaju.
.koliko volim tvoj osmijeh.
.koliko volim tvoje tople oci.
.koliko volim nase dodire.
.koliko te hocu kraj sebe.
.kako sam te pokusala zamijeniti drugim.
.kako mi nije uspjelo.
ali, necu vise. rekla sam. idem dalje. mozda me se sjetis jednom. mozda me jednom budes htio kraj sebe. ali, duso... mene nece biti. idem dalje. bez tebe. dat cu dusu drugoj dusi. dat cu srce drugom srcu. samo mi jedno obecaj. ne trazi me. ne trazi nista od mene vise. ni utjehu. ni savjet. ni pozdrav. nista. jer je to sve sto cu ti vise dati. nista. jer proslost treba biti gdje joj je i mjesto. u proslosti. vise me nece doticati. zamijenit cu te gorim. namjerno.

...zAljUbLJeNa MaLa...

AgAiN...?

pozdrav svima... evo, odlucih se natipkati novi post... nisam davno... :) dakle, da pocnem... prosli post koji sam napisala originalno ja, je bio o, ajmo tako reci... ljubavnom trokutu. P, S i ja. pa da ispricam i ostatak price... meni je S uvijek bio drazi... kao sto sam i napisala, ima mi u sebi ono nesto sto me odmah privuklo... ali, njega nema kraj mene... ni prosli vikend nije dosao... a ja sam izasla vani s prijateljicama i stiga je on... P. pa, sta reci? kaze on meni, kako je njemu vise dosta toga da ga vucem za nos. kako on zna da ja jos nesto osjecam prema bivsem decku. kako on ne zeli biti na zadnjem mjestu, jer zna da kad bi on dosao da bi njega odbacila. ja sam na sve samo sutjela. ne mozete vjerovati. ostala sam bez rijeci. samo sam rekla neznam, neznam, neznam. i eto. kaze on kako sam ja njemu jako draga i da mu se jako svidam, ali da je mozda bolje da se vec sad oprosti sa mnom, nego pa kasnije kad mu postanem jos i draza. posljednje rijeci upucene meni... ''ako me se nekad zazelis, samo mi se javi. ja sam tu za tebe. ali, jednostavno ne zelim ostati povrijeden. ne dok znam da jos nesto osjecas prema njemu.'' i otisao je. lagano mi dotaknuo usne svojima i otisao.

zamisljena nad njegovim rijecima, odlucila sam se suociti s istinom. da li stvarno jos nesto osjecam prema njemu? da li se u sebi potajno nadam da cemo opet biti zajedno? istina je. osjecam nesto. osjecam nesto sto je vece od prijateljstva. i nadam se da ce biti necega vise od prijateljstva. pogotovo kad mi on daje neku nadu. nakon sto je prekinuo s njom, opet se vraca meni. opet mi dolazi. opet pocinjemo istu pricu. ne zelim za njega biti ona cura kojoj ce se on vracati i koja ce ga uvijek primati nazad. i znam da to nije vise to. da to vise nije ona ista ljubav koja je bila prije. da tu, trenutacno, mozda nema ni neke ljubavi. postoji nesto. sigurno postoji nesto. ali, nije vise ono sto je bilo. ne moze se vratiti... ne osjecam se sigurno. vec sam bila povrijedena sa njegove strane. ne zelim biti opet. ali opet... opet pricam sa njin, opet se prepustim kad me povuce sa hodnika u w.c, samo da bi me poljubio, opet mu se nasmijem kad prode, opet se osjecam lijepo kad sam s njim. ali, ne vjerujem mu vise onako kao prije. imam neki cudan osjecaj oko svega ovoga. ne zelim ostati slomljenog srca. ponovno. ne dopustam si to vise. jer ljubav... ljubav nije za mene...

...zAljUbLJeNa MaLa...

...KiSs... ...KiSs...

Poljubac je dodir usnama kao gesta naklonosti, bezličan pozdrav, izraz poštovanja ili najintenzivniji ljubavni trenutak. Znanost koja proučava ljubljenje naziva se filematologija, a međunarodni dan ljubljenja je 5. veljače. Jedine životinje koje se ljube u usta su čimpanze, orangutani i mačke. Odbojnost prema ljubljenju je rasprostranjenija među priprostim ljudima i za njih je poljubac neka vrsta primitivnog akta. Poljupcem u obraz često izražavamo srdačan pozdrav, dobrodošlicu, čestitke, dok je poljubac muškarca i žene najnježniji i najsnažniji ljubavni dodir, koji odaje želju ljubavnika za potpunim tjelesnim i duševnim stapanjem.

Vrste poljupca

Čestitarski poljubac izražava dobre namjere i podršku i u njemu se usnama dodirnu obrazi.
Konvencionalni ili društveni poljubac je također dodir obraza usnama, a znak je dobrodošlice ili prijateljstva.
Platonski poljubac je brzi plahi dodir zatvorenih usana i nema erotskih primisli. Njime se najčešće ljube djevojčice i dječaci.
Donovski poljubac ili mafijaški poljubac u ruku je ponizni znak poštovanja.
Judin poljubac je najpoznatiji među nespolnim poljupcima i simbolizira izdaju.
Leptirski poljubac predstavlja dodirivanje obraza ili trepavica partnera trepavicama.
Eskimski poljubac je zapravo trljanje nosa jedno o drugo.
Kafkijanski poljubac započinje gotovo bez erotskog naboja, zatim se pojačava.
Ničeanski poljubac je niz poljubaca samo jednog partnera koji svojim ljubljenjem drugoga partnera dovodi do uzbuđenosti.
Slijepi poljubac je sa zatvorenim očima i u pravilu dovodi do veće uzbuđenosti u tijelu ili ljubavnik na taj način sakriva govor očiju u kojima se zjenice šire kako raste uzbuđenost i otkriva spremnost na daljnji korak.
Orgazmički poljubac uzrokuje orgazam, a doživljavaju ga tinejdžeri ili žene koje se rijetko ljube.
Poljupci tijela daju se u erogene zone poput vrata, dojki, unutarnje strane nadlaktice, leđa, trbuha ili nekog drugog dijela tijela s kojeg se snažni podražaji brzo šire prema središtima u mozgu.
Francuski poljubac je jedan od najpoznatijih i najpoželjnijih među ljubavnicima. Dugotrajni vlažni usta na usta poljubac uključuje i rad jezika i zuba pa je idealan uvod u dobar seks, s obzirom da se uz poljupce uključuju i ugrizi pa poljubac u kratko vrijeme može postati vrlo žestok. Započinje početnim poljupcem u kojem se usne jedva dotaknu, nakon toga se blago susretnu vršci jezika što potiče želju za čvršćim i intimnijim dodirima.

Djelovanje poljupca

Za poljubac u obraz sudjeluju samo dva facijalna mišića dok se za vrući vlažni poljubac uključe više od 34 mišića lica. Receptori na jeziku primaju 28 puta snažniji podražaj nego vršci prstiju. Nježni dodiri usana uzrokuju uzbuđenje koje izbija na površinu kože, koja počne crvenjeti i stoga ljubavnici ne mogu negirati požudu koja se jasno čita na koži. Nježni i duboki poljupci otkrivaju kvalitetu ljubavnih odnosa partnera, jer kroz takve poljupce partneri se u potpunosti predaju drugome i prešutno dopuštaju posjedovanje. Potpuni ljubavni doživljaj traži i cjelovito otvaranje pa u trenutcima tjelesnog sjedinjenja usta postaju organ spajanja. Znak za ozbiljnu krizu u odnosima među partnerima i prestanak veze u pravilu pokazuje kada poljupci počinju izostajati. Prema psihoanalitičaru Sigmundu Freudu usta simboliziraju spolnost, a poljubac hranu, pa uskraćivanjem poljubaca partneru uskraćujemo i toliko potrebnu emotivnu hranu i bliskost.

Primjereni, optimalni poljupci stvaraju osjećaj ugode i smirenja i pridonose fizičkoj ravnoteži tijela, povećavaju obrambene sposobnosti organizma, pomlađuju kožu i mišiće lica, uklanjaju stres i podižu samopoštovanje.

Uz poljubac s partnerom izmjenjujemo i vodu, soli, bjelančevine, izlučine različitih žlijezda i približno 25 milijuna raznih mikroorganizama. [.ajme meni.]

Znanstveno je dokazano da poljubac uzrokuje ubrzani rast kose. [!]

Poljubac u pisanoj i vizualnoj umjetnosti

Poljubac je čest motiv, u bajci braće Grimm princ poljupcem budi uspavanu Trnoružicu, Juda je izdao Isusa poljupcem, dok u SF filmu Matrix glavni junak (Neo) vraća na ovaj svijet svoju ljubav također poljupcem.

U bajkama princeze ljube začarane žabe koje se potom pretvaraju u prekrasne prinčeve.

...zAljUbLJeNa MaLa...

CoMpLiCaTeD <3

ovaj post ce bit napisan u trecem licu... ne cudite se, u posljednje vrijeme nisam svoja...
dakle, ...zAljUbLJeNa MaLa... je neodlucna, jako neodlucna. sve je pocelo ove srijede. njoj se vec duze vrijeme svida jedan mali slatki, nazovimo ga S. imali su oni i malu proslost. poljubac i dugo dopisivanja preko msn-a. i ugl, u srijedu ga je vidjela. malo su popricali, popili pice i na kraju veceri se i poljubili. bilo je lijepo. shvatila je da joj se stvarno svida. ali S. ne zivi u istom gradu. i ne vide se svaki dan. i prosao je cetvrtak, petak... nije ga vidjela. dosla je subota. subota vecer. njega nema. ...zAljUbLJeNa MaLa... je tuzna. bas ga je htjela vidjet. vecer je pocela lose. vidjela je bivseg sa curom. iako ga je vidala i prije, po prvi put ju je to stvarno zaboljelo. plakala je. shvatila je da joj jos nedostaje. ali, zna ona da i ako se tu opet pokusa nesto, da ce se to sve zavrsit lose. moglo bi se reci da su joj suze pomogle. on zeli da budu prijatelji. ...zAljUbLJeNa MaLa... to isto zeli, ali joj je cudno biti s njim prijateljica. s nekim tko joj je prije pruzao sve i tko ju je stalno grlio i ljubio. dovoljno joj je samo da ga pozdravi. takvi su oni sad prijatelji. vratimo se gdje smo stali. suze. prijateljica i prijatelj su je utjesili. hvala njoj na lijepima rijecima i drustvu, a njemu na utjesnom zagrljaju i pogledu. vecer se nastavila. dosao je i P. naime, njemu se svida ...zAljUbLJeNa MaLa... popili su pice na jednom usamljenom balkonu. poljubio ju je. grizla se zbog toga jer joj se svida S. ali, ostali su sjediti. odjednom je na taj usamljeni balkon uletio njen bivsi decko. ispricao se na smetnji i otisao. ona, glupaca, se ustala i otisla. kad se sad toga sjeti, nezna gdje joj je pamet bila. P. se naljutio na nju i otisao. ubrzo ga je vidjela u zadimljenom separeu. prisla mu je i ispricala mu se. on joj je rekao da joj daje vremena. da on zna kako je tesko zaboraviti bivsu ljubav. neka ona razmisli i odluci. ali ...zAljUbLJeNa MaLa... je razmisljala i razmisljala. ali ne zna sta bi. svida joj se S. i to jako. ima nesto u sebi sto ju tako privlaci. zraci necime. iako je sebi obecala da se vise nece zaljubit, jer uvijek to zavrsi lose, misli da bi u njega mogla. ali, on ne zivi ovdje. mogu se vidati samo vikendima. dali takve veze zaista budu veze?? njen prijatelj ima takvu vezu. zasad im je sve u redu. ali... neznam. sto se tice P, on joj se isto tako svida, ali osjeca da to nije to. jednostavno nije osjetila ono nesto. tako kompicirana... ta ljubav... ...zAljUbLJeNa MaLa... trazi savjet, iako i sama vidi sto bi trebala. ali, ona zeli vase misljenje. hvala vam svima na komentarima. :)

...zAljUbLJeNa MaLa...