...PriJaTeLJiMa O LJuBaVi...

svim mojim prijeteljima...KoJi Su OsTaLi SaMi...
ljubav je kao leptir. sto za njom vise trcis, tim te vise razocara. ali ako je pustis da leti, doci ce ti kad se najmanje nadas.
ljubav te moze uciniti sretnim, ali najcesce boli. no ljubav je upravao posebna kada je poklonis onome tko je toga vrijedan.

svim mojim prijateljima…KoJi NiSu tAkO sAmI…
ljubav nije u tome da postanemo ''savrsena osoba''. ljubav se sastoji u tome da pronademo osobu koja ce nam pomoci da budemo savrseno ono sto jesmo.

svim mojim prijateljima…KoJi Se VoLe ZeZaTi…
nikad ne reci ''volim te'' ukoliko ti stvarno nije stalo.
ne govori o osjecajima ako oni nisu tu.
ne ulazi u neciji zivot, ako kanis nekom slomiti srce.
ne gledaj nikom u oci, ako je sve sto cinis jedna obicna laz.
najokrutnija stvar koju decko moze uciniti djevojci i obratno: dopustiti joj/mu da se zaljubi, a da ne namjerava prihvatiti tu ljubav.

svim mojim prijateljima…KoJI Su ZaRuCeNI…
istinska mjera slaganja nisu godine provedene zajedno, nego koliko ste dobri jedno prema drugome.

svim mojim prijateljima…KoJI Su OzEnjEnI…
ljubav nije ''ti si kriv!'', nego ''zao mi je.''.
nije ''gdje si?'', nego ''evo me, tu sam!''.
nije ''kako si mogao/la?'', nego ''razumijem.''.
nije ''trebao/la si biti ovdje!'', nego ''zahvalan/a sam ti sto jesi!''.

svim mojim prijateljima…CiJe Je SrCE sLoMLJeNo…
slomljeno srce je onoliko slomljeno koliko ti to zelis i bol ide onoliko duboko dokle ti dozvolis.
izazov nije u tome koliko nam je puta srce bilo slomljeno, nego onoliko koliko smo naucili iz toga.

svim mojim prijateljima…KoJi Su NaIvNi…
kako biti zaljubljen:
biti postojan, ali nikada tvrd,
dijeliti, ali nikada nepravedno,
razumjeti, ali nikada povuci ono sto smo razumjeli,
i biti povrijeden, ali nikada cuvati bol.

svim mojim prijateljima…KoJi Su PoSeSiVnI…
boli kada vidis nekog kog volis sretnim s nekim drugim. no jos je bolnije znati da je onaj koga volis nesretan s tobom.

svim mojim prijateljima…KoJi Se PLaSe PrIzNaTi…
ljubav boli kada prekines s nekim. jos vise boli kada netko prekine s tobom. ali ljubav najvise boli kad osoba koju volis nema pojma sto osjecas prema njemu/njoj.

svim mojim prijateljima…KoJi Se JoS dRzE…
tuzno je kada sretnes nekog u zivotu i zaljubis se, i saznas na kraju da tako nije trebalo biti i da si izgubio dragocjeno vrijeme s nekim tko nije toga vrijedan. ako ta osoba nije sada toga vrijedna, nije vrijedna ni za jednu, ni za 10 godina, pa nadalje.

svim mojim prijateljima…
zelim da ste prema osobi koju volite: posteni, jaki, zreli, nepromjenjivi, da je stitite i hrabrite, da ste zreli i nesebicni.

ljubav cini i nemoguce mogucim.

p.s. u subotu sam slavila rodendan... bilo je ludo... pusa svima... ...zAljUbLJeNa MaLa...

SmRtI sE nAjMaNJe BoJe OnI čIjI žIvOt ImA nAjVeĆu VrIjEdNoSt

evo mene... odlucila sam napisati novi post... o cemu? pa neznam... neki dan sam razmisljala o svom zivotu. na to me najvise potakla ova tragedija. kao sto svi vec, vjerujem, znate, Toše Proeski je poginuo. pjevac andeoskog glasa, osmijeha i srca. jos ne mogu vjerovati. ...najbolji uvijek odu prvi... netko je jednom rekao... ugl, razmisljala sam o svom zivotu. za nekih 10tak dana imat cu 16 godina... malo ili puno? kako kome. ima puno stvari koji me mucu. i prisjecam se kako mi je bilo u osnovnoj skoli. bila sam tako bezbrizna. nizala sam petice. nista me nije brinuo. samo da napisem domaci rad i porazgovaram s prijateljicama. nikakvi decki. mislim, naravno da je bilo simpatija i ljubavi, ali nista ozbiljno. za nijednog se decka nisam bila vezala tako jako. nisam znala kako je to kad ti netko nedostaje i kad ti netko slomi srce. bio je to tako lijep zivot. nije da se sad zalim, osjecam se lijepo i sretno, ali mislim da se previse brinem sa svojih nepunih 16 godina... ljeto nakon osmog razreda, desilo se mnogo stvari koje su promijenile moj pogled na svijet. tada sam upoznala bol gubitka. smrt. tako misteriozna. tesko je podnijeti gubitak neke osobe. nije da smo bili najbolji prijatelji, ali poznavala sam ga. prvi put da je umro netko koga sam poznavala. netko mlad. prvi put sam osjetila sto znaci smrt i bol zbog iste. nakon mjesec dana dogodila se jos jedna nesreca. jos jedan mladi zivot je zavrsio. iako je ovaj decko bio stariji bilo mi je jako tesko. kako se zivot jednostavno ugasi u jednoj sekundi. obe nesrece su bile u prometu. bol je jos uvijek u meni. bilo je to kobno ljeto. zatim sam usla u srednju skolu. skola mi nikad nije bila problem. sve do tad. ovdje sam trebala stvarno uciti da bi dobila dobru ocjenu. s vremena na vrijeme sam i to naucila. zatim sam neoprezno usla u vezi. taj decko mi je slomio srce. i ja njemu. i on meni. i ja njemu. i on meni. bilo je tu svega. srece, ljubavi, radosti, suza i placa. tad sam osjetila sto je ljubav. ali i bol koja s njom dolazi. sad smo prijatelji. dosta o tome. uglavnom, razmisljala sam o zivotu... o tome sto sam sve dozivjela. i kako sam to dozivjela. ima puno stvari koji me mucu, ima puno problema koje zelim rijesiti. i znam da su to nekima gluposti, ali to je moj zivot. shvacam da sam sad u najboljom dobu mog zivota. sto ce biti kad zavrsim skolu? kad budem trebala naci posao, faks. i zivim zivot, pokusavam zivjeti zivot najbolje sto mogu. zelim da me se ljudi sjecaju. ne zelim vise tuge i boli u svom zivotu. volim sve oko sebe i radujem se novom danu. jer tragicne stvari se dogadaju. ali idemo dalje. naravno, nikad ne zaboravljam sto se dogodilo, zivim sa svim tim. mirim se sa svim. uzivam u zivotu. jer kad me jednom ne bude... tko zna dali ce me se itko sjecati? dali ce se jednom roditi netko tko ce imati istu osobnost kao ja? cak i ako je to stvarno, ako se to dogada, da se svi mi ''ponovno rodimo'', nitko to nece ni promjetiti. jer takav je ovaj svijet. tako tajanstven, misteriozan. i svi ga zivimo kako znamo.

...zAljUbLJeNa MaLa...

Rest in peace

jutros oko 06,30 poginuo je poznati makedonski pjevac Toše Proeski. U trenutku nesreće, Toše Proeski je sjedio na mjestu suvozača automobila kojim je upravljao 32-godišnji Georgi Georgievski, također makedonski državljanin. bio je pjevac andeoskog glasa i prelijepog osmjeha...
nemam rijeci... nitko ne zna gdje ga ceka kraj. iskoristi zivot jer imas samo jedan.

NiŠtA tAkO mOćNo, TaKo SnAžNo Ne OtKrIvA čOvJeKoVu NaRaV kAo OsMiJeH

pocinjem ovaj post pisati s velikim osmijehom na licu. znam da ce mnogi od vas promisliti da je razlog mog osmijeha ono o cemu sam pisala u proslom postu... sam u pravu?? pa.. mozda i je. mozda je i to razlog. a mozda i nije. ipak, ja i on smo se pomirili u subotu. da, da. ali eto. sad smo u nekoj cudnoj fazi... ''mozda bi bilo najbolje da prekinemo i ostanemo prijatelji''. takav je naslov faze. naravno, prijatelji s povlasticama. :D puno smo toga prosli zajedno. i smijeh i suze i ljubav i mrznju. i puno mi znaci. i znam da ja znacim njemu. ali, mozda je vrijeme da krenemo dalje. a mozda i ostanemo skupa. sto mi sutra donosi, stvarno neznam. ali, volim iznenadenja i svidjet ce mi se ostanemo li skupa ili ostanemo prijatelji. sa povlasticama :D. ne gubim. i toliko sam toga prozivjela s njim da bi mi jako nedostajao kad bismo se svadili i vise ne progovorili. sto je vec dokazano. znaci ovako smo zakljucili : uvijek cemo biti skupa, jedno uz drugo, ako nam treba savjet, pomoc... mozda ne kao par, vec kao prijatelji. vidjet cemo. i to cu naravno sve napisati ovdje. volim svoj blog. stvarno ga volim. volim ljude koji komentiraju i koji mi dadu savjet. totalno sam se navukla na to. pisanje postova, komentara. samo mi jos fali da naucim radit dizajne. :D ako se to nekim cudom cak i dogodi, bit cete obavjesteni. hehe. uglavnom, pisem post da vas obavijestim koliko sam sretna. koliko zracim. i koliko uzivam u zivotu. punom param. neznam sto mi je. nije da imam neki poseban razlog. ali mozda se i netko zaljubi u moj osmijeh. hehe. da, da, moze se i to dogoditi. na televiziji su ''prijatelji''. jednostavno obozavam tu seriju. kupujem dvd- kao pravi fan. :) falu mi 3, a ako netko zna gdje ih mogu nabavit samo mi se neka javi. mail mi pise u boxu. i sto jos da napisem? neznam, pocela sam s osmijehom, s njim cu i zavrsit. volim ljude koji se smiju. i vi se smijite. ima jako, jako puno depresivnih blogova. i neznam... neki su toliko tuzni da kad procitam postove, krenu mi suze. traba biti vise optimisticnih blogova... to je to sto zelim! i evo, preporucam vam svima sto vise smijeha. to je danasnji recept za sretan zivot. a znate onu: ljudi koji se najvise smiju, ustvari najvise patu. od danas vise u to ne vjerujem. to ne vrijedi. bar ne za mene! evo jedna slika, sigurna sam da se cure ispod vrecice smiju. :)

...zAljUbLJeNa MaLa...

PoKuŠaTi NeKoGa Na SiLu ZaBoRaViTi ZnAčI sAmO gA jOš ViŠe VoLJeTi

prisao mi je tiho. sa leda. zaglio me cvrsto. ja sam mu poklonila najljepsi osmijeh. uzvratio mi je. zagonetno me pogledao i pitao ''dali mozemo razgovarat''...? odgovorila sam potvrdno. nakon nekih pola sata ostali smo sami. pricali. o nama. o svemu sto je bilo. palo je i nekoliko teskih rijeci. ali, bilo je lijepo. sjedili smo na klupi i raspravljali. sve smo si rekli. zvucalo je tako iskreno. vjerujem da je tako i bilo. iskreno. jer to mi treba, iskrena ljubav.
''htio sam te povrijediti jer si ti mene.'' ''u njoj sam trazio tebe.'' ''kad sam te vidio s njim, bio sam tako ljubomoran, toliko me to bolilo.'' ''nisam htio da ti vidis da te jos volim.'' ''ne hocu da se vise nikad svadamo.'' ''falis mi.'' ''hocu s tobom proc kroz sve.'' ''oprosti sto sam te povrijedio.'' ''nikad te vise necu povrijediti.'' ''volim te.''

''zasto mi to radis.'' ''svaki put kad slozim srce ponovno, opet ga puknes.'' ''zasto me tjeras da se opet zaljubim u tebe.'' ''ostavio si me uplakanu i samu.'' ''nisi bio ljubomoran, nisi me ni pogledao.'' ''htjela sam da patis, kao sto sam i ja patila.'' ''svi su rekli da te neka zaboravim.'' ''znas da te volim.''

sa starog zvonika oglasilo se zvono. tocno dvanaest puta. kao u bajci. zvono je stalo. kisa je pocela padati. oblaci su se otvorili. nije nam smetalo. poljubac na kisi ovjekovjecio je tu vecer. nasu vecer.

Ma KoLiKo Mi ImALi VrLiNa, SvIjEt NaS sUdI pO nAšIm SLaBoStImA

evo mene, dobri ljudi.
odlucih da je vrijeme za novi post. hmm... o cemu da pisem? uvijek pocnem post bez imalo inspiracije, a ovo nije iznimka. kod mene nista nova. skola ide polako... ljubav?? evo sto se dogodilo. ja sam, kao sto sam rekla, njega preboljela. ljudi mi kazu da sad zracim, da se smijem. jest da mi je jos uvijek dosta drag... neznam, dosta mislim o njemu. ona cura i on su gotovi. prekinuse sve veze. pitate se zasto? rekAO mi je njegov frend da mu ja nedostajem, da stalno misli na mene. jeli vi to mozete vjerovati? nakon svega, nakon toliko suza sto sam ja prolila nakon toliko depresivnih dana kad sam ga toliko zeljela kraj sebe... on meni sad da mu ja falim... i danas smo imali jedan kratki razgovor. pitam ja, zasto ste prekinuli? on ce meni, nisam vise mogao... kad volis, volis... dali ti volis? nisam nista rekla. i da, volim ga. ali, necu mu dati gusta. po tome sam pravi skorpion. totalno sam zlopamtilo. iako bi mu se najradije bacila u zagrljaj, nedam se ja tako lako. povrijedio me je. jako. bili smo skupa dugo vremena i on je prekinuo. pa smo se opet pomirili i ja sam prekinula [opet skorpionska narav]. kaze mi da sam ga tad jako povrijedila. i bilo mi je dosta te veze. onda se on opet uhvatio mene, kad je pocela skola. iako je znao da ne smije, jer je imao nesto s njom. ja sam naravno pala. i opet smo se glili, ljubili, mazili i razgovarali. samo tu jednu vecer. u tu jednu vecer ja sam se ponovno zaljubila. u tu jednu vecer on je otisao njoj.bila sam uzasno povrijedena. upala sam u monotoniju, depresiju. pred ocima su mi bili samo on. i ona. i nakon nekog vremena, opet sam ga preboljela. e, sad on meni dolazi s tom spikom. i znam. znam da su se oni kao samo zezali. ali, ja sam bila ta koja je ostala povrijedena. a sad... sad cu ja njemu pokazi da samnom nema sale. to je moja mana. zelim se osvetiti i pamtim sto su mi ljudi napravili. smatram da je to nekad i vrlina. ne oprastam lako. a kako ce se stvari odvijati dalje, vi blogeri cete citati u drugom postu...

ja sam sretna. guram po svom. zivim po svom. danas sam dobila poruku od starog prijatelja. ugodno sam iznenadena. volim iznenadenja. volim ovaj blog. volim duge komentare. volim ''prijatelje''. ponovno se prikazuju na hrt-u. svima ih preporucam. na drugom programu, oko 19,30. volim svoj zivot. trenutacno mi je sve na mjestu. jest da me ljubav muci, ali oke je. i volim svoj horoskopski znak.
pozdrav svima... volim vas...

...zAljUbLJeNa MaLa...