DjEvOjKa Za JeDnU nOć

...vec duze vrijeme osjecam njegove poglede na sebi...
...znam da me zeli...

znate vec kako to ide. subota-dan za izlazak, dan za zabavu. posto mi je ovaj tjedan prosao dosta monotono i pomalo [iako nisam htjela] depresivno, odlucila sam se tu subotnju vecer zabaviti kao nikad dosad. s grupicom frendica usla sam u disko. muzika je doslovno parala usi, a ljudi su bili sljepljeni jedno na drugo. i napokon. vidjela sam ga. stajao je naslonjen na zid. u ruci drzeci casu neceg, bez sumnje, alkoholnog. to je on. decko koji se vec danima raspituje o meni, decko koji mi potajice krade poglede. dok me jos nije primjetio, odlucila sam ga malo odmjeriti. crna, razbarusena kosa i prekrasne zelene oci. dugacka celjust i snazne crte lica davale su mu nekakav zlocest izgled. ali, njegov osmijeh odavao je nekakav skroz drugi izgled. sladak. prisla sam mu. poceli smo pricati. uz razgovor cijelo vrijeme mi je punio casu. godilo mi je. lijepe rijeci, paznja, slucajni dodiri. bio je kriv alkohol, ali tu vecer on je za mene bio sve. odlucila sam da ce on biti taj s kojim cu napokon prisiti i onaj zadnji, najveci dio srca koje je bilo slomljeno u tisuce komadica... iako mi se prilicno vrtjelo u glavi, ipak sam odgovorila potvrdno na njegov poziv. usli smo u auto. nigdje nikog. on je odmah presao na stvar. snazno me poljubio i privio uz sebe. saptao mi je sve najljepse rijeci. njegove ruke su iz moje kose krenule prema tijelu. nisam se ni pokusala opirati. odjeca je ubrzo postala suvisna. takoder i rijeci. pomutio mi se razum, skroz je nestao, kao da ga nikad nisam ni imala. dodir, strast, zelja... bilo je sve to jace od zdravog razuma. dala sam mu sve.

nakon toga nije ni rijec rekao. osjecala sam se prevareno, glupo, prljavo. dan sutra. mom andelu je pala maska s lica. vise nije bio tako sladak, dobar i njezan. vise mi se nije svijet vrtio oko njega. a nakon one noci.... sto sam dobila? ni pozdrav, ni osmijeh. nista. samo sjecanje, maglovito sjecanje. koja naivna glupaca.

p.s. nije istinito. samo moja bujna masta. :D

I aM sO oVeR yOu...!

da, da... gotovo je... dosta mi je vise.... necu vise patiti... dosta mi je bilo suza, tuge, depresije, pitanja poput ''sto bi bilo kad bi bilo'' ili ''zasto ja''... krecem dalje na nove pobjede... shvatih, nije jedini na svijetu... rekao da sam mu ja draza od nje i rekao mi je da me jos uvijek voli... ali sto ce mi rijeci... ne duso, meni trebaju djela... djela, ne rijeci... i vidim ga s njom... i da, zaboli me to, ali nije kraj svijeta. imam toliko prijatelja i prijateljica koji mi kazu da ga zaboravim. ima toliko blogera koji me savjetuju... :) nije jedini. ja zasluzujem bolje. zasluzujem da mi netko pokaze da sam samo njegova i da me voli najvise na svijetu. ima jedan decko kojemu se dosta svidam. dogovorili smo se za pice... onako, decko je sladak. ali, mislim da cu biti opreznija. ne dopustam vise svakomu da mi se uvuce pod kozu. iako sam ja bila ta koja je prekinula jer vise nije mogla, tek onda sam shvatila koliko mi fali. ali, nece vise. neka ga ona grli, neka ga ona ljubi, neka ga ona voli. a on? shvatit ce on jednog dana. shvatit ce on da sam ja bila ta koja ga je cijelo vrijeme volila. shvatit ce on da sam ja ta koja mu je htjela pruzititi sebe. ali, bit ce kasno. a mozda i nece. neznam sto mi buducnost donosi... ali, s vremena na vrijeme, doznat cu. i vjerujem da ce mi se svidjeti... kao sto vidite ovo je jedan optimisticni post... dakle...s ponosom kazem... I am so over you...!

...BeSt FrIeNdS fOrEvEr...

totalno sam bez inspiracije. neznam o cemu da pisem. htjela sam da napisem nesto o prijateljstvu... i evo, sad bas razmisljam sto...? dvoje ljudi. djelu dobro i zlo. to su za mene prijatelji. bas sam neki dan citalu neku knjigu [ubijte me, ne sjecam se pisca], ali uglavnom ima nekih pricica o prijateljstvu. kaze taj tip da onaj tko kaze da je za prijateljstvo najvaznija iskrenost, nema pojma o prijateljstvu. ne izvire prijateljstvo iz iskrenosti, vec iskrenost iz prijateljstva. taj tip jos kaze kako kad se dvoje ljudi sretne, kad dvoje ljudi postanu prijatelji, da s njih spada svaka laz i svaka maska. da, mislim da je tako nesto pisao. ja sam se bas nekako zamislila nad tim rijecima. mislim da je pisac u pravu. ali ipak, ima toliko razlicitih ljudi ovdje. postoji ta sila. koja tjera ljude da se svi ne poubijaju. ta sila je prijateljstvo. [opet nest slicno taj tip govori] hehe. ja inace, imam dosta prijatelja. mislim da je to zbog toga sta volim pricat ili tak nesto. da, da. ali inace, imam samo 3 frendice kojima sve kazem. ponekad mi treba nesto vremena da sve sta zelim izade iz mene. ima stvari koje drzim samo za sebe. neke svoje male tajne. koje, mislim, imaju svi. koje ne zelim djeliti s nikim. a musko-zenska prijateljstva? neki ljudi jednostavno to ne prihvacaju. nisam jedan od njih. predana sam musko-zenskim prijateljstvima. :)
cesto sam na netu u potrazi za raznim dobrim blogovima. i primjecujem. ima nekih veselih, nekih depresivnih, ljubavnih, dosadnih, losih, dobrih... predvladavaju oni ljubavni i oni depresivni, tamni. koji su na neki nacin opet ljubavni. uglavnom, neuzvracena ljubav. i bas si razmisljam. dali su ti ljudi zaista tako mracni? dali bi ih u drustvu prepoznala. ili se tamo pretvaraju, a pisu ono sto stvarno mislu? ili je obratno? koliko ljudi, toliko cudi. zakljucak : svijet je lopta sarena.
i na kraju da kazem ono sta se tice zadnjeg posta... nisam mu rekla. vjerujem da je sad netko tko ovo cita upravo rekao ''zasto?''. pa neznam. jednostavno me je strah. ali jest da sam progovorila nekoliko rijeci s njim. i jest da mi je u tih nekoliko rijeci opet rekao da sam mu draza od nje i da me jos uvijek voli. i ne znam zasto mi je to uopce rekao. kad je opet sve na istom ostalo. i ovaj vikend sam bila vani. bilo mi je super. ali, njega nema. istina, bilo je tamo dosta decki. ali sta ce mi? bila sam s frendicama. i mogu vam rec da mi je bilo super. i cak sam ga pocela zaboravljati. dok ga nisam jutros vidjela na hodniku. dok ga nisam vidjela gdje prica s njom. i smeta mi. ona ga ima, a ja ga volim.
pozdrav mojim frendicama... LoLiM vAs... I naravno, vas blogere...

...zAljUbLJeNa MaLa...

GdJe Mi Je HrAbRoSt KaD jE tReBaM??

uprskala sam. znam da jesam.
uvijek sve uprskam.
da mogu, sve bi mu rekla.
rekla bi mu da ga volim, da mi nedostaje...
njegov osmijeh, poljubci, zagrljaji...
njegove ruke, krustava kosa, njegovo ''volim te''.
rekla bi mu koliko se kajem zbog svega, kako tek sad shvacam da ga volim, samo njega.
da se vise ne zelim osjecati ovako, tuzno, depresivno.
rekla bi mu da bi dala sve za nega.
da me sve sto radim podsjeca na njega, na nas.
kako mu nisam pruzila svu svoju ljubav koju sam imala.
da mu zelim pokazati da ga mogu voljeti najvise na svijetu i da ga vise necu povrijediti. nikad
rekla bi mu kako mu nemam puno za ponuditi.
samo svoje malo srce koje je trenutacno razbijeno u tisuce komadica, ali ga on, vjerujem, moze popraviti.
rekla bi mu da mu zelim predati sebe.
rekla bi mu sve to...
eh, rekla bi mu...
da imam hrabrosti.
da me nije strah da me odbije...
znam da me voli, ali nekad stvari jednostavno idu krivo.
i to bi mu rekla.
da me nije strah.
da imam hrabrosti.

...pomozite mi...

...I mIsS yOu, MiSs YoU sO bAd...

tako mi fali...
znam, ona je sad tu...
ona ga grli...
ali, znam, znam, da me voli. cula sam kad je to rekao. tako tiho. ali tako istinito. ali. neznam. zasto se Bog na mene ljuti? zasto mi ne hoce dati srecu? necu ga povrijediti. bit cu bolja. ona, ona ga nije zasluzila. ona ga ne voli kao ja. ona je trebala biti za zabavu. ali, ako mene toliko voli, zasto nju ne pusti. ne hoce je povrijetiti. ali mene je povrijedio. nisam to zasluzila. znala sam, znala sam da ljubav boli. ali da boli ovako... nisam ni sanjala. pred drugima sam o.k. pred drugima sam nasmijana. ali, kad sam sama, u tisini i samoci svoje sobe, patim. suze su mi tad najbolje prijateljice. neznam zasto. neznam zasto sam ovako tuzna. inace sam osjecajna osoba, ali da ovoliko placem zbog nekoga koga sam sama otjerala od sebe... prvo on mene, pa ja njega. znam i zasto. hljela sam ga povrijediti, htjela sam da pati. pa sam ga otjerala. on je mene htio nazad. ja se nisam dala. a sad. sad neznam. fali mi. i tesko to priznajem. ali, tako mi je tesko. stavljam osmijeh na lice. neznam koliko dugo cu to moci. nositi na licu osmijeh, a u srcu plakati. neznam. osjecam, jednog dana cu se slomiti.

LoVe Is An ExCuSe To GeT hUrT

gotovo je. gotovo je ljeto. nema vise przenja na plazi, gledanja zgodnih talijana, izlazaka do u kasnih sati, tuluma na plazi i nema... nema njega. ali zato, skola je opet tu... jutros sam se probudila oko 7 da bi uspjela na vrijeme stic u moju najdrazu zgradu. opet sam vidjela poznata lica. prijatelji, kolege, profesori. svi oni koje cu gledati kroz cijelu godinu.... dakle ljeto je iza nas... ...GoOdBy SuMmEr...

eto, sad kad sam se oprostla s ljeto, vrijeme je i da napisem nesto bar malo vise interesting. dakle, ljeto je otislo, a s njim i on. kao sto sam i rekla, nebi tu ljubav mijenjala ni za sto. ta tri tjedna. prekrasna tri tjedna. volim ga. i on mene. i, iako je sad daleko od mene, jos uvijek ponekad cujem njegov glas. jos uvijek ponekad osjetim njegov dodir. i eto. jos jedna ljubavna prica je zavrsila. nije da je sretan kraj. ali nije ni tuzan. pokusavam misliti pozitivno. za godinu dana opet cu ga vidjeti. i odlucila sam. kroz ovu godinu uzivat cu u slobodi. dosta mi je vise veza [za sad]. nije da mi je dosta ljubavi [toga nikad dosta], vec mi je dosta one boli koja nakon nje dolazi. a vjerujem da bez te boli, ljubavi niti nema. tako na neko vrijeme uzivam i bez decki. druzim se s prijateljima. slusam muziku. gledam televiziju. naravno, novu. taj program me doslovno zaljepi za t.v. pocinje nova sezona Gray's anatomy [Uvod u anatomiju]. jednostavno obozavam tu seriju... dakle, eto. to je to. nemam vise nista za reci. svi vi, uzivajte. volite se. ja sam trenutno slobodna ko pticica. i dalje volim. ali, daleko je taj. mozda se i nade kroz ovu zimu netko tko ce mi zagrijati srce, ali nista ne poduzimam. pustam stvari da plove svojim tokom...

PuSsA svima... stay cool... volim vas... ...zAljUbLJeNa MaLa...
°°kratak, ali nadam se, sladak post°°