< | kolovoz, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
BESTIJALNA KRAĐA!!! Pokraden je gospodin LADISLAV KIŠ, pjesnik, a objavljeno na Facebook-u https://www.facebook.com/groups/1394049410843863/1621611234754345/?notif_t=group_activity Zora Rana Radila je u zdravstvo Pohađa medicina Živi u Croatia O korisnikuPostoviFotkeVideozapisiOznake +1 Dobar dan! Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju ! Ovo sada nije virtualnost, nego bezobrazna stvarnost , kada jednog trenutka otkrijete da vam netko krade vašu poeziju. Bezobrazno sprema na svoj blog, prepravlja pjesme i onda ih objavljuje pod svojim imenom tj. imenom bloga Zora Rana. Sjedimo moj Ladislav Kiš i ja , gledamo se i ne vjerujemo. To joj je pseudonim, virtualno ime, pa vas molimo ako znate tko se krije iza tog imena objavite ga, kao opomenu svima onima koji ne prežu od krađe poezije jer nisu u stanju pisati sami svoju, ali tuđu krasti to da. Svima na društvenim mrežama koji su odgovorni za zaštitu autorskih prava,obraćamo se javnosti ovim putem i svima koji upravljaju stranicama na društvenim mrežama. Pa nećemo valjda dozvoliti da nam lopovi otuđuju naša autorska djela, bilo da je poezija ili proza. Treba svatko od nas u buduće znati da može biti slijedeći. RANO PROLJEĆE Jutro se bijeli u proljeće rano, oko mene sloboda i mirisi cvijeća livada, Rijeka namreškana zeleno teče, blješti biserje, sve zlatom sja. Raskošno lahor diše, lice mi miluje nježno kao žena zaljubljena, Izvlačim ribice iz vode raspijevane. Meditacija moja..mislilac samozatajan, intervju vlastiti, pričam sa sobom, sa svojim ja. Pitanja teška , odgovori laički. Čovjek sam običan, volim obitelj i domovinu svoju, cijelim bićem i srcem slavonskim, branim postojanje i dignitet. Običan sam lovac koji uživa u rijeci što blješti na ovom svetom danu koji sunce srećom grli dijete nasmijano. Zora Rana Objavio/la Zora Rana u 12.3.15 Pošalji ovo e-poštomBlogiraj ovo! Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi FacebookPodijeli na Pinterestu http:// ljubomora.blogspot.com/2015/03/sunce. html?spref=fb Ova pjesma je autorsko djelo LADISLAVA KIŠA, a objavljena je na ovom blogu http://ljubomora.blogspot.com/2015/03/sunce.html?spref=fb Objavio/la Zora Rana u 12.3.2015 Ova je pjesma je autorsko djelo od Ladislav Kiš--- original---uzeta sa njegovog bloga -Ja i nitko više-, ali ne samo ova pjesma nego njih ukupno 30 na gore objavljenom linku blogspota http://ljubomora.blogspot.com/2015/03/sunce.html?spref=fb …kliknite i uvjerite se !!! I tko zna koliko još njegovih pjesama , ali i mojih možda , možda i vaših, na tim silnim blog –Spotovima sa i do 70 pjesama… To je nečuveno! dan se bijeli (original) Jutro se bijeli u proljeće rano Oko mene sloboda i mirisi sretnih livada Rijeka namreškana zeleno teče, Blješti biserje Sve zlatom sja Raskošno lahor diše Lice mi miluje nježno Žena zaljubljena Izvlačim ribice iz vode raspjevane Meditacija moja…mislilac samozatajan Intervju vlastiti Pričam sa sobom Sa svojim ja Pitanja teška Odgovori laički čovjek sam običan volim obitelj i domovinu svoju cijelim bićem i srcem slavonskim branim postojanje i dignitet običan sam ribič koji uživa na rijeci bez izvora što blješti na ovom svetom danu koji sunce srećom grli dijete nasmijano Ladislav Kiš..pjesnik Vinkovci Sve ove pjesme, svu ovu poezijuprisvojila je, pokrala, prepravljala korisnica profila na GOOGLE+ i spremala u svoj blog http://ljubomora.blogspot.com/2015/03/sunce.html?spref=fb 12.03.2015. SUNCE SUNCE Večeras Kad Sunce utone u rijeci spokojno iza horizonta u blaženi san, vjetri se mladi umire u krošnji drveća, na počinak umoran odletjet će Dan. Ja Putnik, tišine obožavatelj strasni vratiti ću se u selo ogrnut plaštem Noći, zagrliti tebe ja doma naš ispleten OD RUŽA, ljubit 'cu nježno tvoje lijepe oči. Miluj me osmjehom, me ljubi, gladna sam tebe sam poljubaca slatkih ko 'crveno vino, pričaj mi o pjesmama što slobodno teku, Reci da me voliš, polje moje mirno. Opustimo se, sanjamo nešto lijepo nebom će mjesec bacati svoje sjene, Zvijezde u zboru atmosferom bijelom pjevat'će svijetu uspavanke snene. Zora Rana NJEŽNA HTIJENJA Mirišu lipe mirisom žene pršti zelenilo i poj ptica zaljubljenih ti vrtom svojim hodiš i miluješ ruže prstima bijelim ja lahorom mrsim kose ko pšenicu zrelu boje ljubavi zborom nježnih htijenja i sanja i snivam ti i krilu mom zora rana oči ti poput dva jezera plava ljubim ti usne grimizne strasno valovi podivljalog oceana pletem mrežu čežnji i zagrljaja vječnosti i pjevam priču o tebi sreći nasmijanog dana suncem okupana, eh kako si lijep dok vrtom svojim šetaš rosom kristala ranih pokapan milujući nježno ruže prstima bijelim Zora Rana DALEKI PUT Uhvatio si me u mrežu bijelih niti kao šarenog,veselog u letu leptira, nevine ruke obavio si oko moga lika, ljubismo se ,a jesen je, svirala s klavira. grlili smo se rapsodijom mirisna cvijeća, nježno šaptali neke lijepe,slatke riječi, spojila se tijela strasna ko' na ušću rijeke, zvijezde zanosno pjevale o ljubavi i sreći. Tu noć dok je lepršala paučina nad nama, uvijek ću se sjećati kako je mjesec bio žut, kako si me gledao očima boje potoka a ja morah putovati na daleki put. Zora Rana SANJE I ILUZIJE Volim te beskrajno,čuvam te u srcu i duši dođi bez tebe život mi se kao kula od karata ruši u crveni suton na koncu horizonta i tišinu na grudima njegovim mirisnim a nebo je pričalo priče ugodne svojim modro-tamnim ulicama dragovoljnim spavačima gutačima sanja i iluzija zaljubih se u moj grad pun zvijezda i dobrote u njegove oči što ljubavlju zrcale i svijetle se tisućama nježnih cvijetova mirisima vjernosti i vječnosti našeg življenja zavoljeh ga jedne rane zore dok su zorile jabuke u raju dok su ptice ugnijezdile prozore Zavoljeh ga jednostavno onako iz dubine duše poklonih mu ljubav svoju a vjetar sreće oko mene raspjevani puše. Zora Rana ZEMALJSKI RAJ Lete plavičastim poljanama ljubavi koju nađosmo u srcima nježnih osjećaja u dubini duša, slušaj pjevaju istinsku priču o nama mi smo šetači zemaljskog raja zaljubljeni rijeka i vječne slobode pruži mi ruke osmijeh mi daruj zagrli cijeli svijet nježno kao cvijet poštuj sve ljude istinu zbori gradu i svijetu svaka osoba da mi bratom bude svjetlo vječnog mira gori i putovi slobodni prozori. Zora Rana NAIVNOST Spavah ,a ne sanjah žut mjesec nakostriješen općio sa zvijezdama mladim razuzdanim vjetar zaspao na tarabama seoskim muk psi ušutjeli tišina se drumom valjala u nedogled kroz okno gledah i čekah da dođe okićena proljećem strašću potoka i pjevom noćnih nadobudnih narcisa razočarenje je puzalo venama mojim a vrijeme satima curilo u pećinu izgubljenosti suzu slanu obrisah, probudih se sunce se smijalo na horizontu mističnim smijehom mojoj naivnosti. Zora Rana ŠUME I RIJEKE PLAČU Pomoli se za ljubav našu i mene dok klečiš čedno pred križem raspetoga a oko tebe lijepe kao zore proljetne buđenje anđeli lete bijeli i hosana pjevaju dok harfe čarobne svetost sviraju možda te usliša i sačuva ovaj moj skromni život u okruženju krvi,mržnje i smrti poljana suza krivih i nedužnih lopova i poštenih gdje umiranje natapa polja dušama šume i rijeke plaču. Zora Rana ČUVAJ NAŠ DOM ! Dok vatra guta domove i sve što gorjeti može razbacana leže trupla nepomična i hladna ko'zima sibirska ne brini za mene jedini moj ja sam dobro i razmišljam pravedno, ja istinu ljubim i tebe ljudi su ljudi ili ne ljudi. On voli dobre i poštene nemoj se bojati ,ne plači nemoj liti suze niz svoje lice bijelo čuvaj dom naš i topole visoke gdje žive ptice naše raspjevane zalijevaj cvijeće da ne uvene njeguj ga kao ljubav neka cvijeta vječno za tebe i mene. Zora Rana ZELENILO I PRIRODA Ljeto miriši sunce i ljubav dan šeće zelenilom i prirodom razlila se sreća nebom i zemljom a granjištem poeziju letačice pjevaju oko mene krušna polja i voće zrelo slatko na mostu drvenom stojim okamenjen sjetom gledam u vodu sitnih vala razigranih poput djece nijem bez glasa pogledom čežnji tražim dušu izgubljenu nekog dana i oči boje plave potočnice moje okom mi suza zalutala slana od rana pitanja zašto bijeg od života i ljudi ,tišina putovi prašnjavi su šutljivi odgovora nema nema ni smisla zašto vjetar spava u brezama tužnim i on bijaše breza visoka nježan poput poljupca rana lijep kao miris jorgovana. Zora Rana ŽENA TE TRAŽI Brižan ,vrijedan sav u muža i oca pretočen a sada negdje daleko iza horizonta sveta motri mene i srce koje vene mašta u duši na križ razapet od vrućine i ludila trublji s neba tako mi nedostaje ljubav mi njegova treba a nema je kaplju suze padaju u rijeku misli me novom životu stvarnošću vode mogle bi čarobnice rijeke novu ljubav da rode i gle na stazi pokraj polja raži stoji žena u ljepotu odjevena gleda te ime tvoje kliče čini se da ipak tebe traži. Zora Rana PRAZNINA U GRUDIMA Jesen je bojala lišće teškim kišama ušutjele u suhim gnijezdima pjesme u grlo zakopane stajali smo na peronu starog kolodvora maglom odjenutom bez riječi ljubeći se oko nas putnici bjegunci čvrsto si me stiskala svojim rukama nevinim čvrsto a ipak nježno predosjećala si kraj jedne priče naše ljubavi sjećam se vjetar je raznosio mirise vanilije igrajući se kosom nemiran poput leptira tvojih očiju suzama oslikanih i tvojih pozdrava zadnjeg poljupca osjećam slast i nježnost kroz okno vagona mahao mi doviđenja ne obrisa suzu svoju zadržah je u oku vječno a vlak je jurio u sivilo daljina praznina u grudima. Zora Rana TEBE I MENE Slike su tek tekle mozgom i srcem sjetnim nebom zagrmjeli crni oblaci i munje rat je počeo krvavi crn i dug odnoseći žrtve i mrtve cvijeće i svijeće rijeke suza i križevi novi ponicali mnogi na kraju opet početak ja vratih se na kolodvor sivi traži te nadajući se ustreptala srca ljubiti te opet grliti i pričati šapatom ljubavi ne nađoh te kao da si nestala s vilama u zemlji čarobnjaka i priča ulice gradom pričaju da si otišla daleko da si sretna i dobro živiš tamo negdje obrisah suzu što u oko je pala sa neba ostale samo uspomene na jednu lijepu ljubav na tebe i mene. Zora Rana MIR Nešto mislim moj vilenjače možda bi lijepo bilo kad bi ti na dlan tvoj stala i najljepše sne snivala. Cvijeće kad bi mirisalo svijetom cijelim šareno i plavo zvijezde mlade noću sjale ko krijesnice nježne male Kad bi sunce nebom cvalo i zrakama ljude milovalo na drveću rasla hrana na zemlji mir;bez tuge i sahrana. Zora Rana SANJAH TE NOĆAS Zasadih noćas tisuće zvijezda na poljanama nebeskim,grimiznim. Letjeh sam između planeta mliječnog puta i šume nježnih meteora, pila sam snove sanjanih umova ljudskih Cijelu noć ...bijelu poput Karpatskih snjegova lutala sam tražeći tebe, tvoju dušu, tvoje nježne usne slatke kao mirisi jasmina, no,ne nađoh te, skrio si se od mene u nekoj tajnoj ,ljubičastoj spilji vjetrova i kiša, ostavivši mi uspomene snene , sjetne, umotane u suze padalice.... Zora Rana SLIKAR Kada slikar naivac kistom jutro zabijeli ulicom našom oživi življenje još gradom snenim probuditi ćeš me poljupcem mekim nježno i mirisati moje puteno tijelo glazba harmonično puzi zidovima naše odaje lijepa nasmijana kao sunce rascvjetano očima zvjezdanog praha motrim te zavodljivo i diram gorim strašću mladog cvijeća požuda opsesivna vrije krošnje pjevaju Bogu i narodu a vjetar na krovovima priča priče začuđenim vrapcima žamor prolaznika i buka automobila tišina se natkrila nebom i motri nas mi ljubav ispijamo kao vino starih podruma svijetlimo osmijeha zapaljenih i tijela zadovoljnih, a na tornju kuca sat tika tak. Zora Rana SAM Puzim sokakom kasnih godina ruiniranih napuštenih nastambi bez ljudi odletjele laste toplim morima i daljinama, a ovdje cvijetaju pustinje novih vidika tišina tiši tiha šuti zlokobno nigdje žive duše ni dječjeg smijeha samo lišće umrlo pod potplatima nogu ostarjelih bolesnih pucketa glazbu onih bez sluha onemoćalo fizički i psihički mentalno nenazočna izgubila sam osjećaj realnosti iluzija čovjeka i želja rasplinu se kao para ljetne vrućine gdje dobre duše nastanjuju oblake iscerim se povremeno vranama i grobarima sarkastično jezik plazeći i psujem nepravdu uspomene izblijedjele i sanje nemam što snivati izgubila sam snove negdje u prolazu vremena moj vlak je odvozio posljednju rutu reda voznoga na druge je da aktiviraju svoje tijelo um i potencijale moje stanice stare i nestaju još čuvam slike neke u džepu svog pohabanog starog kaputa i suze isplakane za vremenima i bićima dragim, gledam stara pisma požutjela i pričam blebećem oblaci me čudno gledaju prepirke vodim s sobom slonovskom stazom do groblja pada magla gusta očima zavladala tama doći ću ti da na nebu ne budeš sam. Zora Rana NOVI DAN Mlade zvijezde noćas žuto sjaje. Mir,tek plahi huk budnih ptica, u staroj straćari alkohola i dima piješ u društvu isluženih pijanica. Ispili ste zadnje pare vinom, govoreći stihove velikih poeta, uz plam svijeća i dobrih vila rugasmo se sudbi čudnog svijeta. Zrakom šušti simfonija tišine, šišmiši laju,u čašama suša, vi kritičari izgubljeni krenusmo na počinak ostarjelih duša. Luna u krošnjama pijana spava, orijentom zora na horizontu rudi, mi usanjani sanjamo ;kruha i igara, a dan se bijeli novim danom budi. Zora Rana TEBE I MENE Pruži mi ruke nježne poput ćilibara, poput paške čipke raskošne ljepote, uplovimo u dodira ljubavi i strasti, voli me kao nebo što zemlju voli, pčele cvijet, ptice let, ljubi me , kao što ja ljubim tebe poput sunca. Pruži mi ruke bijele nježno moje, šapći mi nešto lijepo,nešto ramantično, što moje uši čuti žele. Noć biserima okićena, tišinom blagoslovljena svetom. Uživajmo u našem vremenu, prostoru tijela i duša, razgovaramo ;o životu,o ljepoti rijeka i volimo se,volimo, jer jutro će brzo zabijeliti dana, tko zna što će donijeti nama, čudni su vjetrovi i mijene, Da li će sutra biti tebe i mene? Zora Rana KOLO SREĆE Umrla jesen kasna,sama,napuštena, hladno je, odjeveni u rite i siromaštinu prosjaci prosinac slave; gazda,neka te Bog poživi daj nešto za jelo, i anđeli pjevaju dok snijeg dolinu svjetlosti ljubi. Lepršaju leptirovi, poljana se smrzla, bijela poput jata gusaka, borike šume zeleno odu radosti i mira. Vjetar nemiran zvon zvona s zvonika rasipa kao zrnovlje zlatno. Mraz nazebao,inje granjišta ukrasilo i koraci škripe putovima smrznutim,zametnim. Ljudi u domovima Božić slave, slave rođenje spasiteljevo, zahvala i molitve kao ptice ocu u nebo lete. Jelo ,piće i drvce kićeno, pjesma svetih nota i sreća u srcu, taj osjećaj svetosti i blaženstva, poniznosti i oprost grijeha. Prohujali blagdani, pahulje lepršaju i sati teku, teku dani, molitve sve rjeđe, a ljudi kao ljudi;psuju,lažu i bludniče, šablon isti ;pale maske i zakoni, zaboravile se tople ,ljudske riječi. Moral zasjenio snijeg kao nevinost čist,bijel,¸ čeka da sunce proljeće donese na dar i zapjevaju ptice rugalice, pozeleni priroda i društvo i zamiriše mirisi cvijeća mladosti i ljepote. Kolo sreće se okreće, poput vremena i ljudi. Zora Rana RIJEKA Nešto je danas utihnula rijeka uz obalu nježne,tirkizne trave, nekoga ili nešto zabrinuta čeka kao i ja tvoje,lijepe oči prave. dođi,zagrljaj moj toplo te moli, opusti se,pričaj o snovima i nama, vjeruj;srce te moje štuje i voli, dok ptice veselo pjevaju granama. uživaj u suncu nasmijan,obojena dana, smiješi se,ulicama šeće razigrana sreća, treperi lišće nemirnih,visokih jablana ljube nas opojni mirisi vesela proljeća. Dok vrijeme neupitno vremenom plovi uživajmo kao ispod strijehe mladi golubovi. Zora Rana TI ME VOLIŠ Kada me iz prikrajka pogledaš zagonetno očima pravog zagrljaja,vječnosti i mira, daruješ mi sunce,osmijeh raspupalih ljiljana, pjesmu ljubavi i simfoniju naših,toplih dodira. Kada me poljubiš usnama čarobnima,vrelim, dotakneš prstima bijelim,pjev ranog cvijeća, u meni ožive valovi najvećih rijeka i mora, u meni žive ljepote prošlih dana i proljeća. Pod krošnjama raspjevanih mirisnih lipa daruješ mi lijepa čari svog neodoljiva tijela, ja začarana tobom i ljepotom, ljubim te strasno, ljubim dok nježnosti lete povrh našeg sijela. Kada me ti zoveš kasnim,noćima ljetnim, i nebom se prospu zvjezdane ruže snene, izgubim brige u mreži mjesečine žute, sretan beskrajno do neba,jer ti voliš mene. Zora Rana MJESEC I ZVIJEZDE Raspjevana noć, nebo sveto vjetar blagosivlje, na grudima mojim u postelji od ruža, kao ptica od leta dugog umorna, ti spiš snom blaženim. Kose boje žita zrelog na jastuku nježnosti, mirisi sjena,miris ljubavi i tišine. Motrim;oči ti zatvorene mirne, usnule ptice na granama , usne crvene, jabuke zrele, ravnomjerno dišeš..tijelo ti jedro, proljetni vrijesovi , Ovlaš te ljubim za laku noć, osmijeh ti preko usana cvijeta , mirisi šumskih ljubičica. Ti spiš,bezbrižn u snu a nebom pjesma tišine, I zvijezde mjesec plesom zavode. Zora Rana ZALJUBLJENA SLAVONIJA Znojno se ljeto razlilo prostorom obzorja vrište vali riječni i goli kupači vere se sunce stablima i oblacima rijetkim zrakom tišina pjeva neku plavu pjesmu mi sjedimo u dvorištu tajni na klupama optočenoj ljubavi i srećom na cvijeću igraju se pčele žvrgolje neke vesele ptice dok vjetrić raznosi pšenice slatke mirise i voća ranog iz našeg ranika sjećaš li se jabuke dodira i šapata gdje smo ljubovali u večerja raspjevana dok su zvijezde krunama zlatnim nebo krasile a mjesec skitnica stara na strunama bijelim svirao serenadu o nama o ljubavi i ljetu znojnom razlivenom po Slavoniji širokoj zanosnoj zaljubljenoj. Zora Rana CRVENI MAKOVI Tražim se po plavoj planeti življenja, izgubljen u među prostoru mliječnog puta između sna i jave, istine i laži, a siguran bijah da sunce imam u srcu zaljubljenom. Ljubim bijele cvijetove nebeske slave, pjene divljih, riječnih valova i mirise tijela njegovog u ružinom ulju okupanog u praskozorje mlado. Plutam po snovima čežnji i oblacima masnih ,zelenih listova, nadajući se uzaludno, vrtlogu toplih cjelova i zagrljaju očiju crvenih makova u žitu ljubavi. Zora Rana UMOVI I ŽELJE Ti i ja trajemo kao san utkani poput mreža paukovih okovani lancima strasti nagi ležeći na postelji od kasnih mirisa zrelih poljana i šuma zelenih vila sanjamo kao putevi koji u život nas vuku s onima što dolaze i pjevaju kosovi rani Lete zvijezde od papira laje mjesec pijan ko noć mršava i nekakvi čudaci prijete danom D noinom arkom i potopom slivnih voda Spavajmo, sanjajmo nježne poglede svetosti vrtove dobrih sjemena i cvijetnih kiša toplih dječji osmijeh u igri na prašini djetinjstva ples romantike i semantike ljepota ljudskih duša i male planete mi trajemo mostom ljubavi spojeni preko rijeka plavih i istine cvijeća zaljubljenog java je stvarna trka lijepo i realno iza naših umova i želja. Zora Rana TRAJEM Stojim oslobođen svih predrasuda, jablan na vjetrometini svih i svakog, usred poljane trave i drača, izložen kišama kritika pljuvača, pogana i jalnih osoba, mozgova i puzajućih tijela. Nosim štit svoj od ruža i vatre, ispleten od istine i vjere u srce pravednika. Moje je koplje pravda oštra i stvarna, ljubav kruh i vino, vjetar glasnik Slobode ponosne i svete. Napadači napadaju i ranjeni nestaju u kanjonu nepovratka a ja stojim kao jablan ponosna, slobodna poput ptica svetosti i ljudi, jednostavno gledajući u zrcalo čoviječnosti i poštenja i trajem...trajem.. Zora Rana ŽUTI SUNCOKRETI Tko me zove u proljetno jutro rano razigrano, dok uživam u milovanju nježnih, sunčevih zraka a tišina luta dodirima muza i logikom življenja? Poznat mi glas ime moje glasno kliče i snove plaši još nedosanjane. Kao da su duhovi prošlosti krenuli mozgom i nešto od mene zahtijevaju, nešto što obećah ili uradih loše,crno poput noći? Pitanja nadiru bujicom rijeka naplavljenim a ja zbunjena kao osama starih i ostavljenih ne mogu se sjetiti gdje sjećanja ostavih svoja, gdje skrih misli moje pune iluzije o sreći i ljubavi zaljubljeni bijelih bagremovih cvijetova. Oprostite mi nepoznate pitalice radoznale, meni griješniku što griješih iz neznanja,iz nehaja, hodite u odaje svoje,zaboravite adresu i ime moje, napustite život i kalvariju moju, pustite me da uživam u nježnosti sunca dok tišina šumi okolinom i mirisom velikih ,žutih suncokreta. Zora Rana VJEČNA TAMBURICA Ponesi me vjetre gdje ljubav živi, tamo u vrtove crvenih, zamamnih ruža, onesi me kišo gdje sunce vječno toplinu nježno kao mati pruža. Pričaj mi pravdo o jednakosti ljudi, gdje sreća poput voća zrelog miri a tamo ljudi osmijehom pozdravljaju i pjesma nade i vjere se širi. Pričaj mi žuborom potoka i rijeka, livada sočnih,ravnica zrela ,žutog žita, gdje konji vrani slobodno trče,razigrani, gdje živi široka šokačka duša,plemenita. Zagrli me Slavonijo ,ljubavi moja najveća u krošnjama hrastika dok cvrkuću ptice, do duboko u noć šakačko pleše kolo, uz strasnu glazbu vječne tamburice. Zora Rana RAZNOBOJNA DUGA Modra rijeka teče između obala raspjevanih, oživjele livade,zelene šume i miriši cvijeće, mreškaju se valovi ,biserima okićeni. pticama i pjesmom; stiglo je proljeće. Zanosni mirisi gnojnih oranica i polja, nabujale trave livada u zelene halje, povjetarac mrsi kose propupalih djevojaka, dok mlado sunce tople pozdrave zemlji šalje. Ljudi šeću razdragano s djecom nasmijanom, vratile se lastavice i rode s dalekog juga, op,polako škrope prve proljetne kaplje, a nad nama prostrla se raznobojna duga. Zora Rana RANO PROLJEĆE Jutro se bijeli u proljeće rano, oko mene sloboda i mirisi cvijeća livada, Rijeka namreškana zeleno teče, blješti biserje, sve zlatom sja. Raskošno lahor diše, lice mi miluje nježno kao žena zaljubljena, Izvlačim ribice iz vode raspijevane. Meditacija moja..mislilac samozatajan, intervju vlastiti, pričam sa sobom, sa svojim ja. Pitanja teška , odgovori laički. Čovjek sam običan, volim obitelj i domovinu svoju, cijelim bićem i srcem slavonskim, branim postojanje i dignitet. Običan sam lovac koji uživa u rijeci što blješti na ovom svetom danu koji sunce srećom grli dijete nasmijano. Zora Rana Objavio/la Zora Rana u 12.3.15 Pošalji ovo e-poštomBlogiraj ovo!Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi Facebook Podijeli na Pinterestu |