ZAGVOŽĐANI

ZAGVOŽĐANI

utorak, 28.11.2006.

Zagvozd na filmu

Kako izgleda centar Zagvozda ovih zadnjih dana studenog vidimo na video snimci našeg Gorana.



Nekoliko kadrova izgradnje autoceste kroz Zabiokovlje snimio je naš Goran pa ga pogledajmo.Napominjemo da je za gledanje video isječaka potrebno na računalo instalirati Adobe Flash Player 9 ili noviji program

28.11.2006. u 11:14 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 19.11.2006.

Novi logo

Naš logo

Objavljujemo novi logo naših stranica.Opisujemo njegovo značenje.Najstarije zvono u cijeloj Dalmatinskoj zagori nalazi se na crkvi Marijina Uznesenja u zagvoškom groblju. Zvono je simbol naše vjere, koja nam je pomogla opstati na ovim našim prostorima kroz duga stoljeća. U podnožju je hrvatski grb znak naše nacionalne i svekolike opstojnosti. Pod tim su znakom živjeli i umirali naši preci, a mi ga danas predajemo našim potomcima da ga nose u svom srcu, kako nebi zaboravili naciju i vjeru otaca svojih. Godine 533.prvi latinski spomen, a 1412.godina prvi spomen hrvatskog nazivlja Zagvozd. 2006. kad smo pokrenuli ove naše stranice.

19.11.2006. u 17:58 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 08.11.2006.

Vjerska i nacionalna povijest Hrvata

U mom srcu stalno je bila nazočna ljubav prema mojoj maloj i napaćenoj Domovini, te narodu iz kojeg sam ponikao. Sve burne hrvatske žalosti, stradanja i patnje su i moja tuga. Najmanja hrvatska radost, ili dobar glas iz nje, čine me veoma sretnim i optimistom. Tako govori Mate Maksim Mlikota /rođen 1952./ samouki umjetnik koji se iz rodnog Zagvozda već za rane mladosti trbuhom za kruhom zaputio u bijeli svijet. Taj svijet je bila lijepa i uredna zemlja – Švicarska. Kazati će: njezinim sam ljudima zahvalan na gostoprimstvu, utočištu, zaposlenju, širokom izboru škola i tečajeva, za sve one koji to hoće i žele. Knjiga je uvijek bila moj prijatelj koji otkriva sve ono što čovjeka zanima. Pored umjetnosti uvijek su me zanimali : povijest, arheologija, književnost, teologija, filozofija, politika....MATE MAKSIM MLIKOTA
Tako je nastala ideja za «VJERSKU I NACIONALNU POVIJEST HRVATA» triptih slika za kor župne crkve Gospe od Karmela u Zagvozdu. Na tri slike nazvane OTAC, SIN i DUH SVETI prikazane su najznamenitije osobe iz 14.stoljetne povijesti Hrvata. Autor će to razmišljanje još proširiti i za svoje djelo kazati : Na jednom mjestu imamo cjelokupnu povijest Hrvata od Pradomovine do Domovine, od prvog pisanog spomena Hrvata 520. godine prije Krista pa sve do danas.
Stvarajući ovo djelo razmišljao sam o prigodnoj molitvi za povijest Hrvata, kazati će Mlikota:
Ponosni bdijmo nad dičnom poviješću Hrvata. Živimo s vjerom Otaca, s ljubavlju i ufanjem, razboritošću, odlučnošću, čvrstoćom i nepokolebljivošću naših pradjedova, očeva majki i braće, koji dadoše svoje živote za Krst časni i slobodu slavne Domovine.Vjerska i nacionalna povijest Hrvata
Korske slike postavljene su u župnoj crkvi i blagoslovljene na blagdan Gospe od Karmela 2000.godine. Blagoslovio ih je nadbiskup mons. Ante Jurić.

08.11.2006. u 11:11 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 07.11.2006.

Poznati Zagvožđani

DR. DRAGAN MUCIĆ: Pjesnik moga kraja

Rodio se u Zagvozdu 1932.godine, gdje je proveo djetinjstvo. Roditelji mu odseliše u ravnu Slavoniju u potrazi za boljim životom. Tako Dragan završavao osnovnu i učiteljsku školu u Osijeku. Završio je Filološki fakultet te je radio kao profesor u Osijeku. Zatim je završio postdiplomski studij,a 1970 godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je doktorsku disertaciju iz teatrologije. Poznati je teatrolog ali i pjesnik.Prvu zbirku pjesama "Melodije srca"objavio je 1952.godine u Osijeku.Zbirku "Čovijek,ptice i zvijezde" izdala je MH u Osijeku 1964.godine. Pjesme je objavljivao u časopisima . One su intimne,iskrene,neposredne,često simbolički osjećajne..Umro je 1992 godine u Osijeku. Ostaje nam u sjećanju kao ugledno ime u rodnom Zagvozdu, Osijeku i Hrvatskoj.
Dr.Dragan Mucić

SAMOĆA STVARI

U sivim sobama drugujuć s tišinom
leže male stvari umorne i sjetne.
Uzalud ih svjetlost preljeva svježinom,
stvari bez života leže nepokretne.

Ostavljene tako u tišini same,
ko ukras za neke usamljene kutke,
skrivaju ljepotu svoje vječne tame
za neke sretne buduće trenutke.

Stvari nisu mrtve. One samo šute
u dubini soba, spokojne i mirne.
Radost života tek tada oćute,
kad ih nježnost topla neke ruke dirne.

NE ZABORAVI

Ne zaboravi onoga sebe koji si u korijenju
i u klasu zbog rasta žita i zbog kiša jeseni
koje nas plaše sumorom tjeskobe
kad se sjetimo promašenih ljubavi i gladnih ratova.

Budi svoj otok i svoja tišina,
nad kojom šume zloslutni vjetrovi -
prijetnjama smrti.

Uzmi dvije travke okrenute suncu
i obogati se ljepotom suncokreta
u čijem se korijenju,
poslije tvojih brodoloma,
raduje iznova život
koji te savladao.

Mi smo prijatelju,
umrli od života,
a ima li što ljepše
u životu!?

KORACI POD OKNOM

Sam sam u sobi. Tišina diše,
tek katkad pod oknom koraka bat.
Samoća svuda, pozno je doba.
Na zidu vrijeme otkucava sat.

Uvijek tako pod krilom noći,
zaigra vjetar pod oknom mojim,
i svaki drhtaj tog vjetra u staklu
čini mi se često koracima tvojim.

dr.DRAGAN MUCIĆ
(1932. – 1992.)

Create Adobe® PDF Online

07.11.2006. u 17:57 • 0 KomentaraPrint#

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



  studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Djevojka veze grb Zagvozda
Djevojka veze grb Zagvozda
autor:Julija

OSTAVLJENI KRUH

Zatrpani čađom
posuti starinom
očekuju ruke
samo da ih dotaknu
da osjete staru
idilu života

sač i ožeg
u lužnici praznoj
kao da sad plaču
i vapeći zovu
izgubljene ruke

grede i čabruni,
ispucale daske,
motike i držala
izgubili su čar
nagriženi zubom vremena
potpali pod nemar

kroz nova vremena
sebe se sad stide
i kao da se kriju
da ih ljudi ne vide

Zlatko Bartulović,1996.


Božić i starac


Naš kamen pod snijegom
i tišina znaju
pod našim dragim nebom
Božić u starom kraju.

O, čeljadi roda moga,
raseljena širom svijeta,
sjetiš li se Doma svoga
i kamena i drveta?

U božićnoj krasnoj noći
dok snijeg pada u tišini,
čekam da l' će itko doći
starom kraju i starini.

Bilo nas je (djeca mnoga),
pobjegli ste na sve strane,
ja na Božić molim Boga
i čekam da netko bane.

Ni dječji se glas ne čuje,
samo zvono sa zvonika;
Bože, kamo riječ putuje
u 'voj noći bez putnika.

Jure Radić


Moja zemlja
...Kud god pođoh,
bijah stranac
i u mojoj duši
ostaše praznine
jer čovjek je malen
da ponese u sebi
za cijelu vječnost
svu ljubav domovine.
Sretan sam tek onda
kad mi šumi
Jadran, Dunav, Drava...
U toj ljepoti
moja zemlja spava.

Jure Radić


Zagvoški stećak_Vukov greb

Photobucket - Video and Image Hosting