ZAGVOŽĐANI

utorak, 27.03.2007.

Kantanje Muke Gospodinove u Zagvozdu

Ovako se pripremaju kantaduri župe Zagvozd za kantanje Muke Gospodinove na Veliki petak.
snimio: Goce

PS:Ukoliko želite gledati video preko cjelog ekrana uradite ovo: klikni na natpis Google u donjem desnom kutu.Otvorit će vam se dijalog gdje piše Go too Google Video, kliknite na njega i otvara vam se novi prozor uvečanog videa. U donjem desnom kutu tog videa vidite crni trokut kliknite na njega, otvara se opet dijaloški prozor sa više opcija a vi odaberite natpis Full Screen i otvara se video po cjelom ekranu.

O kantanju za križem

U "kantanju" obojica pjevača izgovaraju riječi.
"Kantaju" muškarci u parovima. "Kantači" hodaju neposredno iza križonoša. Svaki par pjeva po dva stiha, zatim sljedeći par sljedeća dva stiha i tako do zadnjeg para. Ovaj pak stalno ponavlja prva dva stiha:
Muka gorka Gospdina
Isukrsta Božjeg Sina
"Kantanje" završava u crkvi nakon procesije gdje svi parovi (a posljednjih godina ima ih redovito oko 10) ispjevaju zadnji dvostih:
Sinu Božji, budi hvaljen
Po sve vike vikov. Amen.

srijeda, 07.03.2007.

KORJENI I PRIJATELJSTVO


Dragi čitatelji, zovem se Gabriele Romagnoli (Romanjoli) rođen sam u Mundimitru (Montemitro) u Italiji, to jest u hrvatskoj manjini, točno u pokrajini Moliseu.



Hrvati su se doselili kod nas prije petsto godina, bježeći ispred Turaka spašavajući svoj život.

Mundimitar je jedan od tri sela; Filič (San Felice del Molise), Kruč (Acquaviva Collecroce), koji je još i dan danas sačuvao stari arhaički hrvatski jezik. Povjesničari kažu da naš izraz potječe iz Dalmacije, sa ušća rijeke Cetine do ušća rijeke Neretve te zaleđa Biokova, neki korijeni vuku se iz Zagvozda i Mundimitra, koje istražuje Vesna Svaguša a gospođicu Svagušu upoznao sam u Zagrebu u veljači 2006. godine, zahvaljujući Juliji, ovo je jedan razlog više što me Zagvozd vuče da mu se ponovo vratim.

Naš jezik koji mi zovemo: „Na Našo“ puno je asimilirao talijanski, naši preci su ga nama prenosili samo usmeno, te tokom stoljeća puno se riječi izgubilo. Nitko nije znao o nama do kraja 19. st. Prof. Nedo Pučić je otkrio slučajno oazu Slavena, uzrok je njegovo putovanje u Napulj, susreo je jednu obitelj iz Kruča u vlaku.

U 2004. godini, nakon povratka sa godišnjeg odmora koji sam proveo na otoku Krku sa svojom obitelji, spojio sam se na internet da provjerim tko je mi pisao dok nisam bio doma prisutan, između nekoliko maila, bio je jedan mail od gospođe Julije Stapić, otvorim ga i pročitam, mail je bio predug a gospođa Julija; moli me ako je u mojim mogućnostima da joj pružim malu pomoć, molba mi nije bila jasna, jer jasno nije bilo kako i koju vrstu pomoći traži gospođa Julija, da li traži potporu ili nešto drugo.


Mislio sam da izbrišem mail ali ostavio sam ga tu. Uzeo sam si malo vremena da razmišljam, nakon 3-4 dana, odgovorih na Julijin mail i kažem joj da jedinu pomoć koju mogu pružiti je: da njoj napravim jednu web stranicu koju bi vrlo rado ugostio na svoje web stranice Mundimitra, nastojao sam, da mi pošalje u kratko njen životopis i nekoliko fotografija o njenim radovima, tako je i bilo.




Julija mi je bila zahvalna te da se izduži meni, napravila mi je maketu kapelice sv Luce Mundimitra. Pozvala je nas da dođemo u Split da se upoznamo i da uzmemo maketu.



U listopadu 2005. god. nakon 10 sati vožnje, u dva sata popodne stigli smo, Julija je nas sa obitelji čekala u Dugopolju, ugodan nam je bio naš susret jer učinilo nam se kao da se već odavno poznajemo. Julija je nama predstavila mnogo ljudi; kao s Mladenom Vukovićem redaktorom radio postaje Splita, kojem sam dao intervju, upoznali smo i načelnika općine Podstrane, gospodina Marija Tomasovića i mnogo drugih.



Vodili su nas u posjet grada Splita i okoliša, te njen rodni kraj Zagvozd. Upoznala je nas sa svim osobama koje je ona poznavala, gospođicu Milenu Prodan, koja je nas zasula suvenirima Zagvozda, zaista sjajni ljudi. Veliko prijateljstvo stvorilo se između nas, tako da nas je Julija s obitelji pozvala da provedemo ljeto 2006. god. kod njih.



Vratili smo se ponovo u Split u osmom mjesecu prošlog ljeta. Prekrasno nam je bilo, vratili smo se opet u Zagvozd prije zatvaranja festivala „Glumci u Zagvozdu“ tako da nešto vidimo, upoznali smo glumca gospodina Vedrana Mlikotu.



Gospođica Milena darovala nam je knjigu „Glumačka Kuhinja“ u kojoj nam je glumac posvetio par stihova. Milena nas je pozvala na dan zatvaranja festivala vratili smo se za tu noć, ludilo je bilo, upoznali smo i umjetnika Matu Maksima Mlikotu, koji nas je na povratku do Splita pratio sa autom, župana Splitsko-Dalmatinske Županje gospodina Antu Sanadera te načelnika općine gospodina Mira Gaću, zatim Zagvožđane mesara Ljubu Sulića, Mladena Sulića koji nam je donosio jelo, Milenin brat Josip, u našem društvu je bila, Vesna Svaguša i Marija Alagić.



Upoznali smo i gospođicu Lilju Buljubašić, bili smo u njenoj staroj ugodnoj kući. Zagvožđani su jako gostoljubivi i iskreni, osjećao sam kao da se nalazim u svom rodnom mjestu, taj kraj sviđa mi se;



brdovit je kao moj Mundimitar, kuće su građene sa kamenima, ali priznam da ga nisam uspio posjetiti u cjelosti, bili smo kod srednjovjekovne crkve svetog Križa u Rastovcu, te kod crkve Gospe od Karmela.



Obilazili smo za vrijeme našeg boravka u Splitu mnoga mjesta, od primorja Šibenika do Makarske te Solin, Klis, Slapove Krke, Kijevo, Sinj i Imotski gdje smo posjetili Modro i Crveno jezero u koje nisam uspio ubaciti kamen, stvarno čudo. Bili smo na Biokovu te preko Biokova otišli smo u Makarsku. Sa Biokova sam snimio predivni krajolik.



U Splitu sam bio na vrhu svetog Duje, te snimio panoramu, vratili smo se u Italiju sa nešto više od tisuću i petsto fotografija te nekoliko video snimaka. Vratit ću se ponovo u Dalmaciju i u Zagvozd jer još nisam dovršio svoj posjet, želio bih sresti i razgovarati sa starim ljudima, jer oni znaju i sigurno se sjećaju najstarijih riječi -to bih htio čuti zatim snimiti.



A za kraj, ne mogu ne spomenuti hodočašće do Sinjske Gospe. Krenuli smo iz Dugopolja u 21.30 sati a stigli u Sinjsku crkvu u 03.15, bili smo iscrpljeni ali ovo iskustvo jako nam se svidjelo i rado bi ga ponovili.




Kada smo se vratili u Italiju, pred očima mi je ostala sva Dalmatinska ljepota; more, otoci, panorama, ljudi i janjetina, sve ovo me povuklo da počnem slikati tu ljepotu, otkrio sam u sebi venu umjetnika.



Čast mi je pozdraviti sve Zagvožđane, kojima obećajem da ću se vratiti. Srdačno pozdravljam sve ljude koje sam upoznao u Splitu, Kaštelima, Podstrani i sve osobe koje nisam spomenuo, hvala od srca svima.



Za sve ovo, jednostavno zahvaljujem umjetnici Juliji, ne poznajem druge riječi da joj zahvalim, radi nje upoznali smo mnogo ljudi i obogatili naše prijateljstvo, HVALA, HVALA LIPA.

Gabriele Romagnoli
www.mundimitar.it
gabriele.romagnoli@libero.it

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?