venera's blog

01.10.2016. 18:31

SLOMLJENO SRCE

Slomljeno srce ostavit ti ne bi htjela
iako dusa svoga druga treba
kraj ognjista tvoga
sva vrata zatvorit se htjela
i ne da mi da krenem
na put u svoja gnijezda.

Snagom uma pobjedih te tad
da krenem na put
iako si mi drag.

I sa tugom u ocima
rekao si:" Draga ne ostavljaj me sad"!

Znala sam, trenutak je taj
sudbina za nas odlucujuca je znam,
U dusi sam znala da ti nisi taj
iako si mi bio poprilicno drag.

I sada mislim da mislio si tad
da nismo nas dvoje
ni blizu za kraj
slomljeno srce ostavit ti ne bi htjela

autor: Ana Žagar, Zadar, Hrvatska 6 Komentara | Print | # | ^

01.10.2016. 18:28

VRELINA MORA

Ljetne su radosti moje
Utkane u niti vala
Ljetne su radosti moje
Satkane od zutog zala.

Tamo cu jednom naci svoj mir
Ukopati vrijeme da stane
Kao pepeo kad bace me niz hrid
Cuvat me vjecno za buduce dane.

Nenadmasno gledam te boje ljeta
I jedina mi zelja da plovim putem svijeta.

U dubini hrid do hrida
Potonule lade na dnu stoje
I ribama na dnu mora
Na dnu ono dobro dode.

I dalje mi misli lete
Kao splav niz modru rijeku
Neka me bace u potoke klete
A u more bace mi svijecu. .

autor: Ana Žagar, Zadar, Hrvatska 4 Komentara | Print | # | ^

29.12.2015. 06:39

Žagar (Tićak) Ana


www. digitalne-knjige.com


ISBN 978-953-8054-94-5 11 Komentara | Print | # | ^

27.12.2015. 16:14

ČUDAN OSJET

Ni more me više
U duši ne mami
U srcu sve više
Danima se hladi.

Osjećam često
Da kolijevka si moja
Čuvam te u srcu
I kad sam bez snova.

Željela sam tebe
Da ti budem ženom
A nisi mi dao
Da poljubim te bar jednom.

Sve zlato svijeta
Ja bi za te dala
Da voliš me bar jednom
I kad nisam sama.

Utrobom tvojom
Plovila bi sada
I pitam se, da li sam
I tad znala
Da bit ću tvoja
Jednog dana.

Sve misli tone
U moru tom' a duša čezne
Samo po svom.

7 Komentara | Print | # | ^

27.12.2015. 14:35

JESENJA SONATA

Bilo je to davnih
Sumornih dana
Kada jesen je zrakom
Dolijala sama.

Cuo se lagan
Uzkovitlen zrak
A bio je tek mjeseca
Rujna znak.

Te godine
Rano nam je pao mrak
I lisce na stablu
Venulo je tad.

Gledala sam nekoc
Stablo sto se smije
Krosnju sto lista
A sad gledam
Sudbinu tog lista
Napustenog, pozutjelog, pokidanog
Ne smije se, ne blista.

Dok mijesa se zrakom
Hrpa lisca
Jos uvijek se cuje
Sonata
Franza Liszta..

To lisce skripi, lomi, para
I pod stablom
Glazbu stvara
Dok jesenja kisa
Oblake para
Dok liscem svira
Jesenja sonata.


autor:Ana Žagar
2 Komentara | Print | # | ^