JESENJA SONATA
Bilo je to davnih
Sumornih dana
Kada jesen je zrakom
Dolijala sama.
Cuo se lagan
Uzkovitlen zrak
A bio je tek mjeseca
Rujna znak.
Te godine
Rano nam je pao mrak
I lisce na stablu
Venulo je tad.
Gledala sam nekoc
Stablo sto se smije
Krosnju sto lista
A sad gledam
Sudbinu tog lista
Napustenog, pozutjelog, pokidanog
Ne smije se, ne blista.
Dok mijesa se zrakom
Hrpa lisca
Jos uvijek se cuje
Sonata
Franza Liszta..
To lisce skripi, lomi, para
I pod stablom
Glazbu stvara
Dok jesenja kisa
Oblake para
Dok liscem svira
Jesenja sonata.
autor:Ana Žagar