(Od)vezivanja

četvrtak, 14.05.2020.




Po svemu sudeći, o vezivanjima.

Zatim, valjda dovoljno dugo nakon,
i o odvezivanjima
(ukoliko bismo nastavili suditi).

Svejedno, meni se ni tada nije htjelo prvo,
vjerojatno još manje, ili prije svega, ono drugo;
ono kada je zaboljelo do nestašice zraka u predjelima
o kojima prethodno ništa nisam znala,
ili kada me uhvatio jednako nespremnu svojom izgubljenošću
kojom me, valjda dovoljno dugo nakon,
i nijemo ispustio.

Kuca.

Po svemu sudeći, ti kadrovi pričaju više od crta poznatih lica:
nijemi film koji zastane kada se dvije čaše
pretvore u jednu,
zatim nijednu,
zatim u ono poznato "nisam jela, zaboravila sam",
a sve da bi se tek reprizno odigrao negdje duboko u prostoru
u kojemu iznova i iznova osluškuješ bilo.

Puca.

I sebe
baš kada je ponovno odzvonilo tim istim predjelima,
i sebe sam krvnički
zidovima i bedemima. Na najjače.


_______________________________________