četvrtak, 07.02.2019.

Može.



now let your mind do the walking
and let my body do the talking

(On)


__________________



volim kada ovako preokreneš očima
glumeći da ti je ostatak dijaloga suvišan.

htjela sam reći nešto o vezniku u rastavnim rečenicama,
ne ovako, sigurno ne ovako,
i da je odabir nekakva slojevita,
diplomatska konstatacija, pristanak,
no vani je bilo prehladno za udarce iz kuta
(kao pred snijeg).

tvoja je ruka napala nekakvo ništa
u redovima moga dijela grada,
dok su ove moje beživotno statirale u polumraku
obrambenog terena kao da i same
nervozno iščekuju predahe

(prešutjela sam ispravke netočnih navoda
progutavši nakupinu soli kao da mi je iznova
nekakvih petnaest,
ili kao da mi unatoč rezultatima nije ništa
- sretna),

pa smo se, vođeni dugim ispucavanjima
između dvaju uigravanja (bolji si),
zaigrali razloga

(zapravo volim kada je ostatak dijaloga suvišan).

na prvi je pogled rezultat i dalje neizvjestan (kao pred snijeg),
- bez pogodaka i izravnih okršaja,
tek pokoja ovlaš dotaknuta stativa -
no tvoja mi želja objašnjava kako izgledaju pravila,
kako se utišava naježena riječ.
kakav je osjećaj kada me se gleda izravno u oči.


(mislim da mi je jasno)

...

______________________



:)





14:19 | Komentari (220) | Print | ^ |