Zadihana

(o suptilnostima i rijetkim zanimljivostima koje zaiskre ni prebrzo ni preglasno, o slojevima zapletenih, ali vrlo jasnih želja, o gustim tišinama i neverbalnim tekstovima koji rješavaju nesanice i tvoja neodgovorena pitanja, o metafori buke koju se kontrolira osmijehom, o tome kako se tiho i ulančano nižu dani pa te katkad sve podsjeća na dosadnu treću smjenu u kojoj tvojim putanjama upravlja netko drugi, netko mudriji, zreliji i umorniji, o tome zašto je to dobro, o suspregnutim težinama i prozračnim lakoćama što se pojavljuju suviše rijetko i samo kako bi još brže nestale, o tome kako često dobijem svu pažnju svijeta u količini proporcionalnoj količini nepodnošenja sve pažnje svijeta, o tome kako vjerujem u samo jedan svijet, o srodnosti tisuću proživljenih života upisanih u sadašnju jednostavnost mojih odgovora i ponašanja, o tome kako i ja ponekad, iako iznimno rijetko, želim negdje ostati i ispričati nekome svoju priču)


"Ne znam o čemu pričamo."

"Ne razumijem tu tvoju tišinu", slagala je.

"Ma ne razmišljam ni o čemu", uzvratila sam istom mjerom, "probajmo, evo, samo još koju minutu šutjeti, odsvirat će sada onu moju stvar, stvarno, sve je u redu..."


__________________


(o suptilnostima i rijetkim...)