Kafka bi to najbolje znao,
kada zamijeniš i vrata i prozore
za rupe na stropu kroz koje tek da može proći nožica mrava,
kao da se sva sila nejasnoća izlije u krik
koji bi jednako tako stao u užareni tijek izlijevanja tvoga tijela
(kao onda kada si zatvorila vlastite pukotine
i prekrila se nečim što je podsjećalo
na netom porušene zidove)
A gdje ćeš sada s tim ogoljenim rječnikom,
sada kada sve podsjeća na umor vozača tramvaja,
na njihova kruženja i izlizane kočnice,
na gradske oaze iznova umanjene do pukotine
veličine pokreta nijemog mrava iz tvoje sobe,
te jedne nevidljive, izbrisane kretnje
Muk riječi koje jednako tako nećeš dočekati,
a koje bi te uvećale za nekoliko života
pokazavši ti što je od svega opipljivo
i kojim se to kriterijima razbija stvarnost na ono "ti" i "ja"
iz jednog stabilnog "mi",
izbrisat će sve tvoje nedovršene epiloge
Pa kada zamijeniš i vrata i prozore
za rupe na stropu kroz koje tek da može proći nožica mrava,
izgubit ćeš se u toj jednini,
i nepokretna i posve nijema