i inatom, pa u krug (krugove)
dok miroljubivo izgovaraš "nedostaju mi
moji konobari i prijeteće tišine posljednjih stolova,
pogledi puni navike na onu koja bilježi proživljeno
pretvarajući riječi u korake,
zatim tako fino,
tako
pitko i ritmički odrješito
sjedi na onom istom mjestu,
čekajući opasnosti agorafobičnog svijeta
da stresu kišu na prag,
da polože taloge ovog maleckog grada
ravno
na njezino tjeme"