četvrtak, 14.04.2016.

Što je Clementine zapravo htjela reći?



Joel: I can't see anything that I don't like about you.
Clementine: But you will! But you will. You know, you will think of things.



Da sam u stanju tri dana na repeat slušati jednu te istu pjesmu.
Da imam omiljen kut u birtiji, ali ga ne volim dijeliti s onima koji su tek u prolazu.
Da volim upijati tuđe priče, ali imam razdiruću potrebu za tišinom.
Da ne gledam televiziju, ne pratim sport i ne znam se ubacivati u rasporede.
Da nemam plan.
Da me proganjaju brojevi i da ne znam organizirati odjeću, ladice, ormariće, plaćene i neplaćene račune.
Da ne znam poštivati rokove.
Da ne znam igrati belu.
Da ne brišem fotografije i neprestano skladištim kadrove koje svi zaboravljaju.
Da me to guši i veseli u isto vrijeme.
Da mi biljke uvijek uvenu.
Da ne znam donositi odluke.
Da mrzim rastanke, čak i one koji predstavljaju nužne promjene bez kojih ne možeš disati.
Da upadam ljudima u riječ.



Da mrzim umanjenice.
Da sam ujedno i sramežljiva i predirektna i ljudi me se uglavnom plaše nakon što me upoznaju.
Da gubim stvari.
Da imam konstantan osjećaj da nešto propuštam.
Da se divim svima koji znaju zadržati dugoročne stavove.
Da se ne snalazim u prostoru.
Da mi ni s vremenom ne ide najbolje.
Da uvijek kasnim.
Da ne znam što volim.
Da ne znam što ne volim.
Da se bojim tuđeg mišljenja i svrstavanja u koncepte, teorije, etikete i kategorije.
Da se bojim nesvrstavanja u iste.
Da sam tvrdoglavi perfekcionist.
Da sam loš perfekcionist.
Da sam impulzivna i da ću uvijek razočarati ljude.
Da ću razočarati sebe.
Da sam previše.
Da sam tek neispisana bjelina među slovima.
Da sam možda samo slovo.
Da nisam.

(...)

Da nikada zapravo neću čuti: "To je skroz ok."



_______________

Jedan od onih filmova.



13:56 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>