nedjelja, 10.01.2016.

Stanje u glavi ili o čemu govorimo kada govorimo. Ukoliko govorimo




Nadam se da je ekipa svjesna kakvu je stvar napravila, gdje je točno zarezala, što su zapravo uspjeli reći/pokazati/misliti u malo više od 4 minute.

Jedno od onih remek-djela u kojima mogu sagledati sve što sam ikada htjela ovdje ili drugdje napisati, što sam kao pokušavala izraziti otkad pišem i otkad promišljam sve moguće i nemoguće konstrukcije stvarnosti, identiteta, jastva, odnosa.

I uvijek joj se vraćam (kao i svemu što me podsjeća na navedenu tematiku).
I svaki put zašutim (zašuti me) i nemam što dodati, nemam što objasniti. Možda ću jednom i uspjeti, možda i ne. Vjerojatno ne.

Ionako je sve rečeno, na svim razinama,
preostaje samo (pre)pozna(va)ti,
(pre)računa(va)ti.

Utišavati buku.
Razumjeti buku.
Razgraditi ju,
vidjeti izvan nje.


Moj naklon.
Svaki put.






11:13 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>