|
Jednog davnog ljeta
ispustila je poljubac
tik ispod moga oka,
nevidljivo
i gotovo oprezno brzo
kako bismo izbjegle
skliskost vremena
i mučnost posjedovanja.
Ukraden potez usred valova
ispustio je mapu ljeta
u moje obraze,
objasnio crvenilo i otrov
kojim ću prodisati kasnije,
iskašljao priču o spajanju boli,
o jeziku kojega ću shvatiti
tek nakon mnogo sličnih ljeta
i valova,
one jedne slučajne noći
u kojoj će se rađati riječi
uhvaćene u klopku
kopnenih sirena,
sačuvane u otrovu
njihovih brzopoteznih tragova.
Za zauvijek.
|