|
Ozbiljno je, ne razumiju oni to. I onda taj osjećaj
ponovno sada kada bi ti se život mogao promijeniti
u sljedećih nekoliko sati, tek tako. Sada.
I kao da je još jedino moguće
pospremiti nekoga u pjesmu, razriješiti grijeha, pokopati,
sažvakati i ovu tek jednu od svakodnevica,
ugurati se ponovno u tu cameru obscuru,
ispirati pukotine tijelima. I tako godinama,
godinama.
Kao da je moguće pobjeći tom prostoru,
izmisliti još jednom sve.
|