|
Tamari
Vidiš, Sunce, to ti nije drama, sve te naizgled banalne zapričanosti međuprostora, blizina ostavljenih lica i opetovano zaboravljenih predmeta. To je tek tvoja tužna namjera potaknuta gladnim bunilima: pozamašan komad siromašnog života zaglavljen i u novom tijelu, rastući, zabrtvljen u onom istom gnijezdu pod kožom koja isparava gustu i oporu toplinu, miris koji odbija.
I zatim će nekome na prozor pokucati vjetar, proći neokrznut, netaknut osjetilima, površinski uvijek miran i ponizan. Dramski će zaplet ponovno prepričati brzopotezno, ograditi se novim naslagama zidova, uvijek tom jednom nesigurnom nogom izvan. Ostat će tek tužna prostitucija ideja, priča o dalekom otoku, opipljivim oazama.
Vidiš, Sunce, to ti uopće nije drama.
|