|
Bjelina se upisuje u traženje arhitekture, u pore ovih sada napokon izmijenjenih zidova: još će jedan dan vremenski pomaknuti tragove uličnog svjetla, prozore, pokrivače betona, lica nam izoštriti prikazima panorama, dok ćemo ti i ja, fokusirani prolaskom zvukova i mirisa s one strane ulice, graditi tihe kadrove svoga egzila.
Pamtim potpise, kažeš, oznake koje se noćnim dahovima gomilaju i prazne, mjesta označena bijelim krađama, noću, jednako predanima kao sada, kao da se gradovi iznova samo opisuju mekanim titrajima riječi. Sada.
A osluškujući šum peći, automobil udaljen nekoliko ulica istočno, glasnu želju za dodirom površine bilo čega stabilnog, za dimom cigarete odmah nakon, nečega što će zagristi taj miris ustajale čistoće, trajemo, objašnjavam ti. Građeni vrlo primarno, gotovo čvrsto. U bojama.
|