|
ili tek računaš na njezine prijelome:
to kako bjelina utapa vaše posljednje jednostavne rečenice,
nizove i krletke,
ponor ili dva,
zbroj tih upornih uboda sunca zdrobljenog u trnje,
svega što će te jednom urezati
u obline gline.
Brazde čine slatkast okus mramorne maske: ili nebo
ili tlo,
ili dio ili ništa,
ili
dva
i utopljenost, skrivenost svega.
Žena sjedi na jarcu oštreći mu rogove koji joj stežu strateške točke tjemena.
Iza nje (iza svega)
zid probija mač, maskira rubove odbijanja,
postiže puni krug (plavu liniju od bedara do grla),
cestu koju ćeš ugravirati u znoj sedla, lom.
Ili nebo
ili tlo.
|